SUDBONOSNA ODLUKA: Kome smeta uspešan referendum u Makedoniji?

SUDBONOSNA ODLUKA: Kome smeta uspešan referendum u Makedoniji?

26/09/2018 Off By BERB

 

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) objavio je analizu i istraživanje javnog mnenja povodom referenduma u Makedoniji sa naslovom „Referendum u Makedoniji 2018: Makedonija bira između (samo)izolacije i evroatlantske budućnosti?“

 

U Konačnom sporazumu zapisano je, da stranke potpisnice mogu održati referendum o ovom sporazumu. Republika Makedonija odlučila je da raspiše savetodavni referendum o postignutom sporazumu, koji će se održati 30.septembra 2018.godine. Referendumsko pitanje glasi: „Da li ste za članstvo u EU i NATO, uz prihvaćanje sporazuma o imenu između Republike Makedonije i Grčke“.
Ukupan broj registrovanih birača za referendum je 1.806.336. Niko ne može da ukine makedonski narod, identitet i jezik Referendumska kampanja odvija se u uzavreloj atmosferi i snažnoj međunarodnoj podršci. Najviše pažnje zagovornici podrške referendumu i protivnici referenduma namenili su pitanju priznanja makedonskog naroda, identiteta, kulture i jezika. Često u kampanji dolazi do različitih tumačenja odnosno interpretacije Konačnog sporazuma iz Prespe. Nesporna je činjenica, da potpisani sporazum potvrđuje državno-pravni kontinuitet Republike Makedonije, potvrđuje etničku pripadnost Makedonaca kao naroda, potvrđuje se i priznaje makedonski jezik, kultura i identitet. Time se zaokružuje makedonska državnost i potvrđuje identitet Makedonaca kao naroda sa svim svojim elementima. Potpisani sporazum sadrži sve potrebne elemente, koji garantiraju opstojnost moderne makedonske države i afirmiše Makedonce kao narod. Zbog toga je važno, da predstojeći referendum ne sme biti stranačko pitanje i predmet politikantstva, nego državno, svenarodno i nadstranačko pitanje, jer se uspešnim referendumom projicira budućnost države kroz članstvo u EU i NATO i garantuje teritorijalna celovitost države, koja je često u nedavnoj prošlosti bila osporavana. Građanima Makedonije važno je da im se objasni i protumači celokupni sporazum i šta on faktički znači za Republiku Makedoniju i njenu budućnost.

Ipak, najveća opoziciona stranka VMRO-DPMNE nije se jasno opredelila do postojećeg referenduma nego je pozvala svoje članove da slobodno odluče da li će učestvovati na referendumu i da glasaju prema svojoj savesti i uverenju. Iznenađuje činjenica, da najveća opoziciona stranka do ključnog nacionalnog pitanja nema jasan stav. Međutim, unutar VMRO-DPMNE veći deo rukovodstva, osnivači stranke i članstvo svesni su istorijske odgovornosti i pozvali su svoje članove da izađu na referendum i time su pokazali demokratski kapacitet, da učestvuju na referendumu kao obliku demokratskog izjašnjavanja, posebno kada se radi o budućnosti makedonske države i makedonskog naroda. Teško je objasniti činjenicu, da se rukovodstvo VMRO-DPMNE javno zalaže za članstvo u EU i NATO, a da u ključnim trenucima makedonske moderne istorije ne želi jasno da podrži evroatlantsko opredeljenje na predstojećem referendumu. To otvara sumnju, da u formiranju takvog stava stoji strani faktor, prvenstveno, Srbija i Rusija.

Za koga i u čijem interesu radi makedonski predsednik Ivanov? Predsednik Republike Makedonije Đorge Ivanov je eksplicitno prekršio Ustav i zloupotrebio svoju poziciju čak tri puta u roku dve godine. U makedonskom Sobranju nije pokrenut njegov opoziv, jer ga štiti VMRO-DPMNE, bez koje nije moguće 2/3 većinom izglasati njegov opoziv. Prema ustavnoj proceduri poslije izglasavanja opoziva u Sobranju, Ustavni sud Makedonije istom 2/3 većinom morao bi da donesu konačnu odluku o njegovom razrešenju. Postupak opoziva nije pokrenut iz navedenih razloga, iako je došlo do jasnog kršenja Ustava i to na grub i očit način. Tačnije, prvi slučaj kršenja ustava Makedonije od strane predsednika Ivanova dogodio se tokom obaveze dodeljivanja mandata Zoranu Zaevu (SDSM) saglasno članu 84 stav 1 Ustava Republike Makedonije. Predsednik države, naime, mora da da mandat (obavezan je) poslaniku koji ima parlamentarnu većinu (preispitivanje je jedinstveno, da li stvarno ima ili nema većinu u parlamentu). Drugo preispitivanje, simpatije ili nesimpatije prema kandidatu i njegovom političkom programu nije u nadležnosti predsednika Republike. Suprotno od te ustavne obaveze predsednik Ivanov je tražio od Zaeva da mu se „zakune“ da u programu neće realizobati tzv. Tiransku platformu i ispuni Ivanove druge slične neustavne zahteve. Čak i posle toga mu nije dodelio mandat sve dok nije usledio jak pritisak međunarodne zajednice i zapretila opšta blokada u zemlji.

Drugi i treći slučaj kršenja makedonskog ustava je oko istog pitanja. Tačnije, predsednik saglasno Ustavu, član 75 stav 2 ima suspenzivni veto, tačnije pravo da ne potpiše Ukaz o proglašavanju zakona nakon donošenja u prvom glasanju. Predsednikov veto odlaže donošenje zakona. Međutim, ako isti zakon bude izglasan apsolutnom većinom u drugom ponovljenom glasanju u Sobranju sa 51 posto glasova svih poslanika predsednik države je dužan da potpiše taj zakon. Predsednik Ivanov je to svesno odbio da uradi izazvavši „malu ustavnu krizu“ u dva navrata: kod donošenja Zakona o unapređenju upotrebe jezika drugih etničkih zajednica i kod Zakona za ratifikaciju Konačnog sporazuma između Makedonije i Grčke. Ustavni sistem Makedonije ne predviđa takvu moć predsednika države, koja mu omogućava da blokira rad Sobranja, jer predsednik države nema takvu ustavnu poziciju.

Postavlja se pitanje za koga radi predsednik Makedonije Ivanov i šta ga čeka posle završetka mandata? Pošto se u javnosti već pojavljuju informacije, da će posle završetka mandata u aprilu 2019.godine predsednik Ivanov napustiće Makedoniju i otići u egzil u jednu autokratsku državu, no, pre toga moraće da se suoči sa makedonskim pravosudnim organima zbog neustavnog delovanja. Jasno je, da postoje interesi pojedinih država, pre svega Srbije i Rusije, da se onemogući uspeh referenduma, postavlja se pitanje za koga i u čijem interesu radi predsednik Ivanov? Srbija i Rusije ne žele da vide Makedoniju kao punopravnu u članstvu NATO, kao i da žele da spreče kanonsko priznanje autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve (MPC). Psihoanalitičari smatraju, da bi s obzirom na to, da je predsednik Ivanov univerzitetski profesor prava njegovo nerazumno ponašanje moglo da se objasni kao najverovatnija poteškoća koju predsednik ima sa svojim ličnim identitetom ili je predsednik Ivanov ucenjen. Ukoliko je ucenjen nije slobodan čovek i time se otvara pitanje, da li može da obavlja dužnost predsednika države što za sobom povlači ostavku ili smenu. Kome smeta uspešan referendum u Makedoniji? Makedonija se nalazi pred najvažnijom odlukom u svojoj modernoj istoriji. Izložena je snažnom pritisku spoljnih faktora uz kolaboraciju dela domaćih snaga, koje žele po svaku cenu preprečiti put Makedonije ka punopravnom članstvu u EU i NATO. Zbog toga referendumska kampanja obiluje brojnim lažnim informacijama i iskrivljenim interpretacija Konačnog sporazuma između Makedonije i Grčke.

Uspješnim referendumom u Makedoniji menja se geopolitička slika ne samo Makedonije nego i regiona. U situaciji kada je predsednik Srbije Aleksandar Vučić (SNS) pred referendumom u Makedoniji pokrenuo priču o prekrajanja granica, važnost referenduma je još veća, jer članstvo u NATO-u garantuje teritorijalni integritet države. Upravo Rusiji i Srbiji ne odgovara ulazak Makedonije u evroatlantske integracije uz pomoć susednih država članica EU i NATO-a i priželjkuju propast referenduma, da bi onda krenuli u podelu Makedonije uz podršku velikodržavnih, nacionalističkih i separatističkih krugova iz susednih država. Postoje samo dve opcije za Makedoniju: put Makedonije u društvo zapadnih civiliziranih država ili da bude deo velikoruske zavere sa konačnim ciljem podele i uništenja Makedonije. Već se odvijaju hakerski napadi na Makedoniju, koji će se intenzivirati kako se približava dan referenduma. Hakerski napadi usmereni su na državne institucije, Državnu izbornu komisiju, dok se na društvenim mrežama putem plasiranja lažnih informacija odnosno dezinformacija i propagande pokušava da se utiče na referendumsku volju građana Makedonije s ciljem da se na takav način pokuša da se promeni volja građana i spreči uspjeh na referendumu. Na celoj teritoriji Makedonije, posebno među etničkim Makedoncima, raspoređena je mreža agenata, koji svojim delovanjem i vrbovanjem pojedinaca pokušavaju da odvrate Makedonce od izlaska na referendum odnosno da glasaju protiv. Simptomatično je, da je Srbija za svog ambasadora u Makedoniji imenovala kontraverznog Radeta Bulatovića, koji je bivši direktor Bezbednosno-informativne agencije (BIA) Srbije. Prethodno je savetnik za bezbednost u Ambasadi Srbije u Skopju bio Goran Živaljević, bivši zamenik direktora BIA, koji je učestvovao u nasilnim događanjima u Makedoniji, posebno u događanjima u makedonskom parlamentu kada je 27.aprila 2017.godine izvršen napad na Zorana Zaeva i njegove saradnike sa pokušajem ubistva. Režim u Beogradu održavao je tesne veze sa režimom Gruevski-Mijalkov sve do danas.
Pored sprečavanja članstva u EU i NATO, ključan razlog protivljenja uspešnom referendumu nalazi se u fazi koja će tek uslediti, a to je dugo očekivano kanonsko priznanje autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve (MPC), koje zajednički žele da spreče Srbija i Rusija. Analitičari smatraju, da će uspešno provedenim referendumom 30.septembra 2018.godine definitivno biti otvoren put ka punopravnom članstvu Makedonije u elitnom klubu država kao što su EU i NATO pa će tako da osigura teritorijalni integritet i stvori uslove za opšti prosperitet te države. Posebno je za Makedonce važno kanonsko priznanje autokefalnosti MPC, koja ove godine obeležava 1000 godina od osnivanja Ohridske arhiepiskopije (MPC-OA)(Agencije).♦