Dopisivanje: Tasovac poručuje da UNS preuzme odgovornost za svoje odluke

Dopisivanje: Tasovac poručuje da UNS preuzme odgovornost za svoje odluke

29/07/2016 Off By

 

Udruženje novinara Srbije (UNS) me je juče upozorilo da je moja „svađa” sa NUNS-om i NDNV-om „samo vrh ledenog brega kada je reč o drastičnim nepravilnostima u trošenju budžetskog novca za medije”; da sam „sa zakšanjenjem otkrio da mala novinarska udruženja… imaju nesrazmerno veliki uticaj u komisijama za sufinansiranje medijskog sadržaja” i da sam zaboravio da je „te komisije formiralo ministarstvo na čijem sam čelu”


JEDAN od pokazatelja duboke krize koja pogađa srpske medije su proizvoljna obaveštenja za štampu kojim pojedina novinarska udruženja zamagljuju našu stvarnost.

Ako udruženja nisu u stanju da u svojim obraćanjima javnosti ispoštuju ni minimum profesionalne odgovornosti, ako činjenice tretiraju kao neobavezujuće, a citate kao materijal za selektivno prerađivanje, onda je to tužna potvrda da „tabloidizacija” u Srbiji više nije problem samo žute štampe.

Udruženje novinara Srbije (UNS) me je juče upozorilo da je moja „svađa” sa NUNS-om i NDNV-om „samo vrh ledenog brega kada je reč o drastičnim nepravilnostima u trošenju budžetskog novca za medije”; da sam „sa zakšanjenjem otkrio da mala novinarska udruženja… imaju nesrazmerno veliki uticaj u komisijama za sufinansiranje medijskog sadržaja” i da sam zaboravio da je „te komisije formiralo ministarstvo na čijem sam čelu.”

Ja ne znam ko piše saopštenja UNS-a, niti ko iza njih stoji, pošto su ona zaštićena oreolom politbirovske kolektivnosti koja ukida ličnu odgovornost. Ali se pitam: šta se desilo sa novinarskim zanatom? I sa činjenicama koje bi trebalo da budu svete?

Predvodnici UNS-a su ove godine svojevoljno odustali od dogovora postignutog prošle godine sa Medijskom koalicijom, koju čine UNS, NUNS, NDVN, ANEM i Lokal pres, da medijska udruženja zajedno sa Asocijacijom medija sama odrede kvote svojih predstavnika u komisijama Ministarstva kulture i informisanja.

Za razliku od prošlogodišnjeg konkursa, UNS je ovog puta insistirao da samostalno imenuje veći broj članova komisija na očiglednu štetu ostalih udruženja.

Zakon i Pravilnik, međutim, ne poznaju pojam „malih i velikih novinarskih udruženja” nego propisuju da se većina članova komisija imenuje na predlog novinarskih i medijskih udruženja koja su registrovana najmanje tri godine pre datuma raspisivanja konkursa.

Ministarstvo ne može da se meša u odnose unutar i između novinarskih udruženja, ali odbija da bude kolateralna šteta međusobnih neslaganja i sujeta njihovih vođa.

Pošto je UNS odbacio predlog Ministarstva da i ove godine odluku o broju predstavnika pojedinačnih udruženja donese sama medijska zajednica, Ministarstvo se držalo prošlogodišnjih kvota: UNS, NUNS, ANEM i Asocijacija medija su imali četiri predstavnika; Lokal pres i NDVN – tri; a RAB – dva. Članovi komisija na predlog UNS-a su bili: Nino Brajović, Petar Jeremić, Olivera Kovačević i Vladimir Radomirović.

Zato je ne samo nelogično već i krajnje neprofesionalno što me nepoznata lica iz UNS-a sad pozivaju da preuzmem odgovornost za način na koji su formirane komisije i optužuju da „perem ruke od odluka koje je donelo” Ministarstvo kulture i informisanja.

Ministarstvo ne skida odgovornost sa sebe i ja ne „perem ruke” — mada to redovno činim, ne toliko zbog bremena odgovornosti koje nosim, već, pre svega, zbog lične higijene. Za mene i moje saradnike su svi članovi medijskih komisija kao i svi učesnici medijskih konkursa ravnopravni u pravima i obavezama. Bez obzira na to kako prvaci UNS-a doživljavaju sami sebe i svoju organizaciju, ja na javnoj sceni ne delim svoje sagovornike u aktere prvog i drugog reda.

Ministarstvo kulture i informisanja podržava medijski pluralizam i poštuje zakon, ali Ministarstvo niti može niti želi da bude medijator u stručnim, finansijskim ili imovinskim sporovima među medijskim udruženjima.

Oni koji bi želeli da medijske konkurse uređuju po svom privatnom nahođenju, a istovremeno spopliću jedni druge, umesto da se bore za profesionalne i etičke standarde u svojoj branši, nanose veliku štetu sami sebi, ali još veću — građanima Republike Srbije.

Ivan Tasovac, ministar kulture i informisanja♦