Godišnjice: Dali Turska želi vraćanje na granice od pre Sajks Pikotovog sporazuma?

Godišnjice: Dali Turska želi vraćanje na granice od pre Sajks Pikotovog sporazuma?

15/05/2016 Off By

 

Sporazum koji su u tajnosti, na sutrašnji dan, 16. maja 1916. u jeku Prvog svetskog rata potpisali britanski i francuski diplomati Mark Sajks i Francis Pikot razgraničio je interesne zone na Bliskom istoku, tada još pod vlašću Osmanlijskog Carstva, i u velikoj meri pomogao oblikovanju današnjih granica modernih bliskoistočnih država Sirije, Libana, Iraka i Izraela


LJUTNJA zbog sporazuma Sajks – Pikot kojim su Velika Britanija i Francuska podelile interesne zone na ruševinama Osmanlijskog Carstva i dalje je, sto godina posle, važan faktor u spoljnoj politici turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana.

Pikot

Pikot

Sajks

Sajks

Sporazum koji su u tajnosti, na sutrašnji dan, 16. maja 1916. u jeku Prvog svetskog rata potpisali britanski i francuski diplomati Mark Sajks i Francis Pikot razgraničio je interesne zone na Bliskom istoku, tada još pod vlašću Osmanlijskog Carstva, i u velikoj meri pomogao oblikovanju današnjih granica modernih bliskoistočnih država Sirije, Libana, Iraka i Izraela.

Nakon što je Mustafa Kemal Ataturk osnovao modernu tursku republiku 1923., država je odustala od osmanlijskog imperijalizma i posvetila se izgradnji snažne zemlje u svojim granicama.

Ali otkako je Erdoganova Stranka pravde i razvoja došla na vlast 2002. spoljna politika postala je ambicioznija i nastoji da poveća turski uticaj u bivšim područjima pod osmanlijskom vlašću, od Bosne do Saudijske Arabije.

Tursko vodstvo koje kritičari optužuju za ‘neoosmanlijzam’ nikada nije skrivalo prijezir prema sporazumu kojim su, tvrde, stvorene veštačke barijere među muslimanskim zemljama, a Turska uskraćena za prirodnu zonu uticaja u regionu.

“Uvek smo se protivili Sajks – Pikota jer je taj dogovor podelio naš region i otuđio naše gradove”, rekao je u martu ove godine premijer Ahmet Davutoglu.

– Crtajući granice koje nisu imale veze sa stvarnošću podelili su gradove, reke, doline i iznad svega ljude, dodao je.

Rekao je kako su ustanci Arapskog proljeća onemogućili turske planove da stvarajući zonu slobodne trgovine sa Sirijom, Libanom i Jordanom ponište neke negativne učinke sporazuma

A sada turski neprijatelji rade na stvaranju “novog Sajks – Pikota” deleći Irak i Siriju, kaže Davutoglu, posebno misleći na Kurde.

Britanija i Francuska su tokom 1915. i početkom 1916., predviđajući neizbežan raspad Osmanlijskog Carstva, u tajnosti ispregovarale podelu njegove teritorije na Bliskom istoku po kojem je London dobio mandat u Palestini, Jordanu i Iraku, a Francuska u Siriji i Libanu.

Iako je do 1922. mnogo puta prekrajan, sporazum koji nosi naziv po potpisnicima, diplomatima Sajks i Pikota, smatra se razlogom podela u arapskom svetu, iako će deo istoričara reći da je ta ocena ipak preterana.

I turski predsednik Erdogan često je govorio protiv sorazuma i smatra ga uzrokom svih nemira na Bliskom istoku. “Svaki sukob u regionu skiciran je pre sto godina”, rekao je.

Posebno se napada na Tomasa Edvarda Lorens, britanskog oficira poznatog kao Lorens od Arabije koji je vodio arapski ustanak protiv osmanlijskih vlastodržaca tokom Prvog svetskog rata, i naziva ga “engleskim špijunom preušenom u Arapina”.

“Sake – Pikot je u retorici postojećeg turskog vodstva dobar argument za podgrejavanje odbojnosti prema ‘zapadnjačkim nepravdama i vraćanju ukradene pobede'”, kaže politolog Sezin Onej sa univerziteta u Ankari.

“Vlast te granice smatra veštačkim. Misli da one ograničavaju ili joj čak kradu tursko istorijsko nasljeđe”, dodaje Onej.

Turska je deo svojih postimperijalnih ambicija pokazala u ratu u Siriji, tražeći zbacivanje Bašara al-Asada s vlasti. Koristila se vojskom i u sukobu Iraku.

U mnogo čemu ta se ambicija vratila kao bumerang jer je Asad i dalje na vlasti, a Turska postala metom islamističkih ekstremista.

“Turska je htela uđe u Siriju i Irak vojno i ekonomski, a rezultati, posebno u slučaju Sirije, katastrofalni su”, kaže Onej.

Ostaje za da sevidi hoće li iznenadni odlazak s dužnosti premijera Davutoglua, koji je u mnogome oblikovao tursku spoljnu politiku, promijeniti tursku diplomatiju.

“Postoji takva mogućnost, ali mislim da je jako mala”, rekao bivši turski ambasador u Americi Faruk Logoglu. “Davutoglu je kreirao vanjsku politiku, ali je Erdogan sve to aminovao”.(Agencije)♦