Obeležavanje Međunarodnog dana maternjeg jezika

Generalna skupština UNESKO 1999. godine proglasila je 21. februar za Međunarodni dan maternjeg jezika, kao sećanje na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu, jer su protestovali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen za zvanični.

UNESKO ukazuje na to da je jezička raznolikost sve ugroženija i da preko 40 procenata svetskog stanovništva nema pristup obrazovanju na jeziku koji govori ili razume.

U cilju podizanja svesti o značaju očuvanja maternjih jezika tema Međunarodnog dana maternjeg jezika ove godine je „Negovanje višejezičnosti za uključivanje u obrazovanje i društvo“.

Vođena idejom da posredstvom još jednog međunarodnopravnog akta, posvećenog zaštiti i unapređenju manjinskih jezika, doprinese zaštiti i očuvanju multikulturalizma i višejezičnosti u Srbiji i Evropi, naša zemlja je 2006. godine pristupila Evropskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima Saveta Evrope. Ratifikacijom Povelje Srbija se obavezala da štiti sve manjinske jezike koji se tradicionalno koriste na našoj teritoriji.

Manjinski jezici koriste se u obrazovanju, medijima, upravnim i sudskim postupcima, ekonomoskom, društvenom i kulturnom životu.

Svesna značaja obrazovanja na maternjem jeziku u kontekstu očuvanja jezika nacionalnih manjina, Srbija obezbeđuje, osim na srpskom jeziku, celokupno obrazovanje na maternjem jeziku na još osam jezika, i to albanskom, bosanskom, bugarskom, mađarskom, rusinskom, rumunskom, slovačkom i hrvatskom.

Osim toga, još osam jezika se izučava u okviru nastavnog predmeta Maternji jezik sa elementima nacionalne kulture – bunjevački, vlaški, makedonski, nemački, romski, slovenački, ukrajinski i češki jezik. Približno 60.000 dece pohađa nastavu na manjinskim jezicima na svim nivoima obrazovanja.

Pravo na informisanje na jeziku nacionalne manjine se ostvaruje putem štampanih i elektronskih medija. Na manjinskim jezicima se izdaju novine, časopisi, publikacije, zbornici, a elektronski mediji emituju programe na jezicima nacionalnih manjina.

U Srbiji je u službenoj upotrebi, pored srpskog jezika, još 11 jezika nacionalnih manjina (albanski, bosanski, bugarski, mađarski, makedonski, rumunski, rusinski, slovački, hrvatski, crnogorski i češki) na celoj teritoriji 42 jedinice lokalne samouprave.

Pored toga, toga vlaški i romski jezik su u službenoj upotrebi u pojedinim naseljenim mestima.

Kada je u pitanju srpski jezik, domaći lingvisti upozoravaju na to da se naš jezik našao pred sve većom najezdom engleskog i da je ugrožen u meri u kojoj su to čak i neki svetski jezici – francuski, nemački, italijanski.