FRIDOM HAUS: Aleksandar Vučić kao Viktor Orban!

FRIDOM HAUS: Aleksandar Vučić kao Viktor Orban!

05/06/2019 Off By BERB

Veliki deo izveštaja o stanju medija u Evropi, Fridom Haus je posvetio Srbiji i Mađarskoj kao primerima gušenja medijskih sloboda.

Glavna autorka izvještaja Sara Repuči za Glas Amerike je izjavila da “situacija u Srbiji nije najgora ikad, ali da je uočljiv pad medijskih sloboda otkad je na vlasti Aleksandar Vučić, i da zaista postoji ozbiljan razlog za brigu”.

U izvještaju o slobodi medija, vladavina predsednika Srbije Aleksandra Vučića poredi se sa vladavinom mađarskog premijera Viktora Orbana – konstatuje se da obojica guše kritičko novinarstvo, konsoliduju vlasništvo nad medijima u rukama bliskih saradnika i time osiguravaju da mediji koji imaju najveću gledanost podržavaju vladu i blate njene protivnike.

Posljednjih godina, ističe se u izvještaju, pojavio se novi set alata kojim neliberalni lideri potpuno preuzimaju kontrolu nad medijima. Među metodama koje se koriste su zakonske i ekonomske strategije, kojima se pritiskaju mediji kritički nastrojeni prema vlasti, a podržavaju oni koji o njoj pozitivno izvještavaju. Te metode su suptilne i tihe, i pošto se primene teško je vratiti se nazad. Kada se proces kooptacije završi, mediji postaju deo sistema i jedan od stubova ostanka na vlasti, navodi se u izveštaju.

Sara Repuči iz Freedom House-a za Glas Amerike objašnjava da model takozvane “kooptacije medija” može da bude opasniji od klasične cenzure.

​”Ove metode su mnogo suptilnije od hapšenja ili nasilja koje bismo vidjeli u tradicionalnim diktaturama. Međunarodni akteri, koji bi htjeli da Srbija bude u skladu sa nekim standardima, ne bi mogli da upru prstom u konkretne taktike koje utiču na to da građani ne mogu da budu objektivno informisani. Ovaj metod je opasniji, jer je veoma podmukao i prikriven. Na primer, konstantne posete poreske inspekcije su taktika koja je potpuno legalna, a koja može da nanese štetu medijima koji prolaze kroz te istrage godinu za godinom. Imamo primer medija u Srbiji (portal Južne vesti, prim.nov) koji je pet puta za pet godina posećivala poreska inspekcija. I takav tretman može da ućutka medij koji kritikuje vladu”, upozorava Repuči.

Neliberalni lideri, navodi Fridom Haus, signalizuju da su pretnje novinarima dozvoljene, učestvuju u agresiji, a ne traže da se ti slučajevi brzo i efikasno riešavaju. Na taj način stvaraju atmosferu straha i nekažnjivosti, u kojoj novinari znaju da je izveštavanje o vladajućiim strukturama rizično. U izveštaju se, kao primer, navodi napad na kuću novinara Milana Jovanovića u decembru 2018.

U izvještaju se konstatuje i da, paralelno sa finansijskim pritiscima na nezavisne i kritičke medije, vlada na različite načine daje novac prorežimskim medijima. Fridom Haus beleži da su ljudi bliski SNS privatizovali nekoliko medija, a posebno se ističe visoki zvaničnik SNS, koji je kupio dve televizije sa nacionalnom frekvencijom.

Ocenjuje se da su medijski zakoni u Srbiji dobro formulisani, ali da je očigledan manjak kapaciteta da se primene.

Neliberalni lideri u Srbiji i Mađarskoj, prema oceni izvještaja, su majstori i u konstruisanju pozitivnih narativa o sebi i nove realnosti, a u tome veliku ulogu imaju državni mediji. Dodaje se i da je srpski predsednik Vučić nepobediv kada je reč o davanju intervjua “prijateljskim” medijima, kao i da se pred lokalne izbore 2018. četiri puta više izveštavalo o predsedniku i vladajućoj SNS nego o preostale 23 liste zajedno.

Kada se u kontrolisanim medijima stvara paralelna realnost, a građani se oslanjaju na te medije da bi bili informisani – promene su teške, ali ne i nemoguće, kaže Repuči.

„Veoma je teško, u tome je i poenta kooptacije medija – kontrolišete poruke koje ljudi primaju, a posredno i to kako će da razmišljaju. Tome se moraju suprostaviti građani, akteri u civilnom društvu i nezavisni novinari koji će svoje poruke da objavljuju na društvenim mrežama, da nekako zaobiđu mainstream medije. Te poruke neće stići do cele populacije, ali hoće do ključnih aktera u publici, koji onda mogu da postanu aktivniji, da pokrenu proteste“.

Fridom Haus piše da kooptacija medija u Srbiji još nije kompletirana kao u Mađarskoj, a Sara Repuči za Glas Amerike kaže da je – kad se ove metode jednom primene – teško naći izlaz iz te situacije.

„Srbija je demokratska zemlja, i dalje postoji šansa za rotacijom moći, i dalje možemo da budemo optimisti i verujemo da će se nešto promeniti. Ali, uzimajući sve u obzir, situacija je veoma ozbiljna. Veoma je teško, kada se ovakve mere jednom preduzmu i norme u zemlji promene, veoma je teško vratiti se na staro“, kaže Repuči.

U izvještaju navodi se da su Orban i Vučić uspeli da centralizuju moć i onesposobe sistem kontrole i ravnoteže, a da su im u tome pomogle neefikasana opozicija i evropska podrška.

Glavna autorka izveštaja kaže za Glas Amerike da “posao EU nije da poziva svakoga na odgovornost, ali da kritka na račun medijske situacije u Srbiji mora biti glasnija”. Ipak, kaže da EU nije jedina koja to treba da radi.

​”Vladu na odgovornost moraju pozvati različite strane. Najpre, građani moraju da shvate šta se dešava u njihovoj zemlji i da na izborima smene vladu, i dalje postoje izbori u Srbiji. Ali, svakako i međunarodna zajednica treba da odigra svoju ulogu. Srbija je kandidat za EU, i iako je EU kritikovala neke od ovih taktika, ta kritika nije toliko snažna koliko bi mogla da bude, srazmerno uticaju koje ovo ima na potencijalno članstvo Srbije u EU”.

Sara Repuči kaže da se „ne može očekivati da će predsednik Vučić dozvoliti promene, već će nastaviti po svom“.

„Stvari idu na gore i ne znam da li smo dotakli dno. Ali, i građani mogu nešto da urade: mogu da se bore, da protestuju…Promena mora doći iznutra, to smo videli i u drugim zemljama: Jermeniji, Etiopiji, Maleziji. Tako nešto se dešava. Ljudi dođu do prelomne tačke i kažu da više ne mogu da tolerišu“(Agencije).♦