Izložba o stogodišnjem prijateljstvu Srbije i SAD

Izložba o stogodišnjem prijateljstvu Srbije i SAD

27/07/2018 Off By BERB

Ranka Čičak

Pre tačno 100 godina, 28. jula 1918. godine razvijena je srpska zastava nad Belom kućom povodom proslave Srpskog dana. To je prvi put da se nad Belom kućom razvije zastava neke druge države.

Danas su u Beogradu, Američka ambasada i Arhiv Srbije obeležili, izložbom dokumenata, ovo stogodišnje prijateljstvo. Izložbu je otvorio predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
Američki ambasador Kajl Skot rekao je da dokumenti na ovoj izložbi pokazuju divljenje i naklonost koju američki narod oseća prema srpskom:
– Ovom prijateljstvu od jednog veka doprineo je Mihajlo Pupin, a nije bio jedini. Srbi su obogatili američku kulturu u svim oblastima. To su uradili naučnici, pronalazači, akademici, umetnici svih vrsta, sportisti. Amerika danas podržava napore Srbije da se održi mir u regionu, njene reforme i evropske integracije.
Arhiv je poklonio američkom ambasadoru Ukaz kneza Milana Obrenovića kojim se imenuje prvi počasni konzul u Njujorku 1879. godine. Ambasadoru je predat i poklon za arhiv SAD u Vašingtonu. To je kopija pisma Mihajla Pupina kojim on decembra 1914. godine obaveštava srpsku vladu da je iz SAD upućena misija američkog Crvenog krsta. Tu su imena lekara i bolničarki koji su krenuli da pomognu Srbima u Prvom svetskom ratu.
Aleksandar Vučić smatra da je ovo važan dan u istoriji Srbije:
– Odnosi SAD i Srbije su višeslojni. Ono čemu mi treba, kao mali narod da težimo su što bolju odnosi sa ovom velikom silom. Treba da pokušamo da dobijemo najviše što možemo, a izgubimo najmanje što moramo. Danas u Srbiji svako zna kakvi sa nam bili odnosi proteklih trideset godina sa SAD. To su bile teške godine u kojima smo se o vitalnim potanjima oko mnogo čega saglašavali. Trideset godina nisu celokupna istorija. To pokazuje i ova izložba. Stiv Tešić kaže da je krivac koje upoznaš uvek manje kriv od onoga koga nisi upoznao. Nadam se da je ovo trenutak kada ćemo ponovo početi da se upoznajemo i kada ćemo prestati da jedni drugima budemo krvi za sve. Za ponešto da budemo krivi to je ured. Ali da budemo krivi za sve to – ne. Uvek volimo da nam neko bude kriv. Tako je lakše da kaznimo – u vašem slučaju, ili da ga mrzimo u našem slučaju. Umrsto da se upoznamo i razumemo. Danas ima ljudi u našoj zemlji koji ne žele da krive Ameriku, niti od nje očekuju više nego što može da da. Ali očekujemo od SAD da shvati da Srbija ne može da pruži više od svojih mogućnosti. Takvu Srbiju oslobođenju jadikovki i izgovora želimo da pravimo. SAD mogu da nam pomognu tako što će hteti da nas čuju kao ravnopravnog sagovornika koji se ne premaže. Više od toga ne tražimo. Niti žlimo da bilo koga proglašavamo za večnog neprijatelja i krivca za sve naše jade. Pogotovo ne zemlju koja je bila ustanju da prihvati Teslu, Pupina i niz naših velikana. Danas je mnogo naših naučnika tamo, a mnogo američkih biznismena i instituta kod nas. Mi naš odnos prema Americi ispravljamo, jer verujemo da su naše greške naš posao. Šta će Amerika sa svojim greškama je pitanje za njih. Nadam se da će SAD poštovati integritet Srbije, kao što mi poštujemo njihov.♦