Hrvatska – Nemačka: Zašto je Berlin zaboravio “Danke Deutschland”?

Na hrvatskoj političkoj i medijskoj sceni, kako onoj u Hrvatskoj tako i onoj u BiH, sve su frekventniji tekstovi koji govore o zahlađenju odnosa Berlina i Zagreba i u kojima se s puno cinizma, pa čak i otvorenih uvreda piše o nemačkoj kanceralki Agneli Merkel.

Tako , na primer, kolumnista Slobodne Dalmacije, Ivica Šola, poigrava se s njenim imenom i prezimenom pa je u jednom trenutku naziva Fata Merkel a u drugom Angela Merkeloglu! Nemačku kancelarku optužuje Večernji list da je potpala pod uticaj turskog predsednika Redžpa Tajipa Erdogana i njegovog sarajevskog pulena Bakira Izetbegovića i da zagovara političko preuređenje BiH, posebno bošnjačko-hrvatske Federacije, u liberalnu građansku državu u kojoj bi vladala građanska većina.
Šola u Slobodnoj Dalmaciji piše da je Angela Merkel pretvorila Evropsku uniju „u vlastitu prćiju, sve više navlačeći bijes i otpore mnogih zemalja članica, gdje se po zidovima mogu vidjeti njezini portreti s Hitlerovim brčićima“.
Šola dalje navodi da su u tom njenom „deliriju moći, i Hrvati postali meta“ da je „izvršila i teritorijalnu agresiju na Hrvatsku umešavši se u bilateralni spor između Slovenije i Hrvatske koji se nje ne tiče“.
Mirjana Kasapović, kolumnistica Globusa, piše kako Nemačka „stvarna vladaarica EU sa svojom vlastohlepnom kancelarkom, zagovara građanski preustroj BiH što bi imalo dalekosežne i pogubne posljedice za hrvatski narod u BiH”.
U Zagrebu se Njemačkoj zamera što je u Arbitražnom sporu oko Piranskog zaliva stala na stranu Slovenije, čime je dodatno produbila politički jaz između Nemačke i Hrvatske.
Hrvatski politički analitičari pokušavaju da shvate odgovor na pitanje zašto se Berlin okrenuo protiv Zagreba.
Dok je deo hrvatskih političara sklon tezi kako se Vlada Angele Merkel sveti Hrvatskoj jer ne pristaje da odobri Deutsche Telekomu pravo na koncesiju za optičke kablove, drugi smatraju da su u pitnju ipak puno važnija strateška pitanja.
Smatraju, naime, da Berlin iskazuje javno nepoverenje prema Hrvatskoj jer se Zagreb opredelio za učvršćivanje veza s administracijom Donalda Trampa koju kancelarka Angela Merkel ne podnosi. Ali, i zbog toga što se Zagreb sve više približava zemljama Višegradske grupe (Mađarska, Poljska, Češka, Slovačka) koje takođe ne uživaju preterano poverenje niti podršku vlade u Berlinu.
Hrvatski analitičari upozoravaju da su nakon pobede Emanuela Makrona na predsedničkim i parlamentarnim izborima, Nemačka i Francuska, kao odgovor na izlazak Velike Britanije iz EU i otvoreno Trampovo omalovažavanje i nipodaštavanje Brisela, odmah su počeli da kuju planove za jačanje EU.
Pariz i Berlin su u nekoliko ključnih stvari potpuno saglasni: da EU mora da jača svoje ekonomske i vojne potencijale, da mora da budu povezanija i da mora da se emancipira od politike koju vodi Donald Trump. Takođe, EU mora da bude podijeljena na dve grupe zemalja: 19 članica evrozone bile bi u prvoj, dok bi u drugoj bile ostale države, među kojima i Hrvatska.
Razlike između te dve grupe država biće velike pa će sve zemlje koje ostanu u drugoj grupi postati članice EU drugog reda s puno manjim pravima i uticajem na ukupnu politiku Brisela. Naime, Emanuel Makron je predložio, a Nemačka ne protivi se, da države evrozone imaju zajedničkog ministra finansija, svoj parlament i zasebni budžet.
Također, Makron se zalaže za osnivanje Evropskog saveta bezbednosti u kojem bi okupio vojne, diplomatske i obaveštajne čelnike država članica i za formiranje specijalnih jedinica EU od 5.000 vojnika. Naime, Nemačka i Francuska saglasne su da EU mora da ojača sopstvene vojne snage i samostalnost.
Za Hrvatsku bi svakako bilo važno da postane članica “prave” EU koju će predvoditi Nemačka i Francuska, i da je zbog toga posebno važno da se gradi čvrst odnos između Zagreba i Berlina, i zbog toga što Zagreb s Parizom nikada nije imao posebno srdačne odnose.
Božo Kovačević, nekadašnji ministar u Vladi Ivice Račana i ambasador Hrvatske u Moskvi, nedavno je upozorio kako odnosi “s Njemačkom previše osciliraju premda je to jedina velika evropska sila koja je zainteresirana za prostor Balkana na kojem želi promovirati interese EU, ali i predstavljati interese država Balkana u EU, te da treba graditi strateške partnerstvo s tom državom”.
Kovačević smatra kako “Zagreb snosi najveći dio odgovornosti što s Berlinom nisu uspostavljene čvršće političke veze”.
“Posljednje dvije hrvatske vlade, Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića, u povijesnom su smislu izrazito revizionističke, kako na unutarnjem tako i na vanjskopolitičkom planu. Nastojanjem da se revidira domaća povijest, posebice odnos spram antifašizma, pokušava se mijenjati i europska povijest. A, to, dakako, nije moguće, pa je i to jedan od razloga zašto Hrvatska ne nalazi ozbiljnog i pouzdanog partnera među članicama EU. Naprosto, Hrvatska ne prihvaća temeljne ideje na kojima je zasnovana moderna Europa“, rekao je Kovačević.
Tonino Picula, bivši ministar vanjskih poslova i član Evropskog parlamenta, smatra pak potpuno pogrešnim sve veću orijentaciju Hrvatske prema državama članicama Višegradske grupe, Poljskoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj.
“Te se države sve češće prozivaju zbog nepoštivanja demokratskih standarda te odluka u unutrašnjoj politici koje nisu kompatibilne s politikom EU. Politiku tih država ne treba slijediti, valja držati političku distancu spram njih, a osobito nije pametno, sklapati s njima osobita savezništva. Mađarska, Poljska, Slovačka i donekle Češka, nisu ulaskom u EU prihvatile sistem vrijednosti na kojem je utemeljena evropska demokratija, imaju poluliberalna uređenja i međusobno su povezane kao dok su bile članice Varšavskog pakta što pokazuje da njihova politička baština nije do kraja rastočena.”
Analitičar Mladen Pleše u hrvatskom Telegramu piše da je u razgovoru s više nemačkih političara saznao da Berlin nije okrenuo leđa Zagrebu u sporu oko Piranjskog zaljeva. „Mi se samo zalažemo za poštovanje međunarodnih obaveza. Ako je neko nekomu okrenuo u leđa, onda je to učinila vaša predsjednica kad se otvoreno suprostavila politici kancelarke Merkel spram izbjeglica. Tada je gospođa Merkel stavila svoju političku karijeru na panj, a Kolinda Grabar Kitrović joj je svojim propagiranjem nasilnog zaustavljanja izbjeglica, zabila nož u leđa”, citirao je Pleše neimenovanog nemačkog političara.(SB)♦