Tužilaštvo skinulo embargo na način skrivanja Ratka Mladića: briga pala je na JNA

 

U optužnici protiv pomagača Ratku Mladiću, koju je srpsko tužilaštvo dostavilo BIRN-u nakon što ju je prvo dokumente označilo kao državnu tajnu, navodi se da je Mladić prilikom skrivanja u Beogradu imao pomoć Jugoslovenske narodne armije (JNA).

U optužnici, koja je BIRN-u dostavljena u redigovanoj verziji sugeriše se da je JNA pružala pomoć bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) dok se 2002. kao begunac skrivao u Beogradu.
U optužnici protiv Mladićevih pomagača, koji su u avgustu oslobođeni optužbi da su ga skrivali, navedeno je da je penzionisani pukovnik VRS-a Jovan Đogo, osumnjičen da je u junu 2002. vozio Mladića u bazu JNA u Beogradu, nakon čega je general vojnim vozilom prebačen u privatni stan drugog optuženika.
Tužilaštvo u optužnici tvrdi da se Mladić između 2002. i 2006. nekoliko puta selio iz jednog u drugi stan, ali ne spominje da je boravio u kasarni na Topčideru u isto vreme kada su tamo 2004. godine ubijena dva mlada vojnika.
Nijedna istraga do sada nije utvrdila ko je ubio ta dva vojnika. Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića niti da li je njihova smrt na bilo koji način povezana s Mladićem.
BIRN je prvi put zatražio optužnicu protiv Mladićevih pomagača 29. septembra, ali je Tužilaštvo zahtev odbilo jer je dokument klasifikovan kao povjerljiv.
– U spomenutom slučaju postoji velika opasnost za društvo zbog kriminalnih radnji koje su mogle da rezultiraju ugrožavanjem međunarodne reputacije i statusa Republike Srbije – navelo je Tužilaštvo u pisanom odgovoru na BIRN-ov zahtjev.
BIRN je objavio izvještaj o kategorizaciji tajnosti dokumenata, nakon čega je Tužilaštvo promenilo mišljenje i odobrilo BIRN-ov zahtev odlukom donesenom 23. novembra.
BIRN je upitao Tužilaštvo zašto je promenilo svoju odluku, ali nije dobio odgovor na to pitanje.
Kompletni detalji o tome kako je Mladić skrivan u Beogradu tek treba da se saznaju s obzirom da je optužnica koju je dobio BIRN mnogo je redigovana.

Redigovani dokument, međutim, donekle pomaže u rekonstrukciji Mladićevog kretanja u srpskom glavnom gradu između 2002. i 2006. godine, i nagoveštava njegov rastući strah od hapšenja.

Sud za ratne zločine u Hagu izdao je 1995. optužnicu protiv njega, a on je naredne godine iz Bosne i Hercegovine pobegao u Srbiju.

Tužilaštvo je tvrdilo da je penzionisani pukovnik Jovan Đogo sredio da Mladić tokom juna 2002. boravi u stanu penzionisanog mornaričkog kapetana Ratka Vučetića, i Mladićevog školskog druga.

Vučetić je bio optužen da je obezbedio dve sobe Mladiću i još jednom navodnom pomagaču – Saši Badnjaru, koji je bio tjelohranitelj lidera vojske bosanskih Srba.

Nakon toga Đogo je navodno premestio Mladića u iznajmljeni stan, gde je ostao do 1. oktobra. Navodi se da je Mladiću tu pomagao Stanko Ristić, penzionisani potpukovnik srpske vojske, koji je pokrivao stanarinu u iznosu od 250 do 300 evra.

Nakon toga je Mladić premešten u stan u Novom Beogradu, gdje je trebalo da ostane do februara.

Međutim, on je stan napustio u žurbi nakon samo mesec i po, kada se na vratima pojavila policija radi provere nepovezane s njim.

Pošto je morao brzo da reaguje, kako se navodi, Đogo je u novembru 2002. premestio Mladića u stan Marka Lugonje, penzionisanog oficira vojske bosanskih Srba.

Međutim, tu je mogao ostati samo četiri do pet dana, do vraćanja Lugonje sa liječenja na Vojnoj medicinskoj akademiji (VMA) u Beogradu.

Lugonja je jedini optuženi koji se izjasnio krivim na suđenju, te je osuđen na šest meseci zatvora.

On je sudu rekao da je primio Mladića na insistiranje Zdravka Tolimira, još jednog bivšeg komandanta bosanskih Srba, za koga se smatra da je bio mozak cele operacije Mladićevog skrivanja.

Tolimir nije bio optužen za svoju navodnu ulogu u Mladićevom skrivanju.

Uhapšen je 2007. i izručen Haagu, gdje je 2012. osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu za genocid u Srebrenici. Umro je u zatvoru prošlog februara.

Mladićev boravak u narednom stanu takođe je trajao samo pet dana. U jednom očigledno očajničkom činu, Đogo je rekao svedoku, čije ime je redigovano u optužnici dostavljenoj BIRN-u, da je želeo da poseti svedokovu majku kako bi joj izjavio saučešće zbog smrti njenog muža.

Međutim, kada je svedok odvezao svoj “Ford Explorer” na dogovorenu adresu, u njegovo vozilo je ušao Mladić, nenajavljeno i bez ikakvog objašnjenja.

Nakon toga, svedok je ipak odvezao vozilo do kuće svoje majke Ljiljane Vasković, a onda je Mladić tamo ostao 15 dana.

Vaskovićeva je, sa svojom decom Bojanom i Tatjanom, bila optužena da je sklonila Mladića i kupovala mu neophodne namirnice.

Tužilaštvo je navelo kako je, nakon Mladićevog odlaska, Vaskovićeva je održala još sastanaka sa dvoje drugih optuženika kako bi organizovali pomoć za odbeglog generala.

U optužnici se navodi da je ona “upozoravala saučesnike [čija imena su redigovana] putem SMS-a da ne sarađuju sa srpskim državnim vlastima u pronalaženju Ratka Mladića”.
Prema optužnici, situacija se naizgled stabilizovala nakon novembra 2002., kada je Đogo navodno opet pronašao stan za unajmljivanje.

Mladić je tamo ostao od februara ili marta 2003. do 31. decembra 2005. godine.

Tvrdi se da je Mladića tamo odveo Borislav Ivanović, koji je navodno od Saše Badnjara preuzeo ulogu tjelohranitelja i skrbnika. Ivanović je bio optužen da je Mladića vozio u nekoliko drugih stanova tokom tog perioda i da ga je snadbevao raznim brojevima mobilnih telefona.

Optužnica tvrdi da se još jedan pomagač pridružio tom krugu u junu 2005. godine.

Predrag Ristić, najstariji sin Stanka Ristića, bio je optužen za pokrivanje Mladićeve stanarine u iznosu 400 evra, plaćanje njegovih računa, povremeni obilazak bivšeg komandanta, pa čak i popravke stvari u stanu.

Prvobitna optužnica nije uključivala Blagoja Govedaricu, koji je kasnije optužen za pomaganje u Mladićevom skrivanju, i oslobođen optužbi zajedno sa drugim optuženima, prenosi BIRN.

U optužnici je Tužilaštvo zatražilo od Suda da uzme u obzir da su dela optuženika “predstavljala pretnju međunarodnoj poziciji i statusu Srbije i njenih građana”.

U avgustu ove godine Apelacioni sud Srbije oslobodio je sve optužene osim Lugonje, koji je osuđen na šest meseci zatvora posle priznanja krivice.

Nakon što je Srbija uhapsila njegove jatake 2006. godine, Mladić je odlučio da potpuno odustane od postojeće mreže, verujući da je kompromitovana, te se za pomoć obratio svojoj rodbini.

Konačno je uhapšen 2011. u selu Lazarevu, na severu Srbije, i izručen kako bi mu bilo suđeno pred Tribunalom u Hagu.

Tribunal ga je 22. novembra ove godine proglasio krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine, i osudio na doživotnu kaznu zatvora, podsjeća BIRN.♦