Maksim Gorki u Narodnom pozorištu

Ranka Čičak

Narodno pozorište u Beogradu otvara novu sezonu, kao i u stara dobra vremena –  premijerom. U sredu, 9.septembra (20:00h) će biti izvedena zahtevna drama  Maksima Gorkog, Vasa Železnova i drugi,  u režiji Zlatka Svibena. Na konferenciji za medije Narodnog pozorišta, Ivana Vujić rekla je da  su glumci na ovom tekstu radili celu godinu u teškim uslovima korone, ali, na sreću, niko se nije razboleo.

Ivana Vujić je nastavila svoju saradnju s umetnicima  regiona. Ovu dramu je režirao Zlatko Sviber, iz Zagreba. On je u  svom gradu diplomirao filozofiju i  književnost, ali je više voleo pozorište, pa je  još u vreme Jugoslavije došao u Beograd i diplomirao na Pozorišnoj akademiji. Ivanu je upoznao još u to doba i ona je prošle godine, kada je odlučeno da  se stavi na repertoar Gorki, odabrala baš Zlatka da to uradi.

Gorki je ovu dramu pisao dva puta. Prvi put  1910. Godine. Tada je Gorki pisao o svojoj mami. za praizvedbu koja tada nije ni izvedena. Drugi put, godine 1935., kada  za prototip naslovnog lika uzima Mariu Kapitanivnu Kašinu, vlasnicu nižegorodskoga parnog broda i trgovine kužama. Tekst i izmenjen i napravljena je potpuno  nova drama za proslavu 30 godina prve revolucije u Rusiji. Sviben je koristio drugu varijantu, ali je koristio i delove prve. To nije bio lak posao, ali je adaptacija delova romana i dramatizacija prošla dobro :

• Ta je druga varijanta napisana u doba staljnističkoga socijalizma. Od pisca je traženo da unese dopune koje je zahtjevala nova stvarnost. Nova varijanta izvedena je u sezoni 1936/37. godine na 50 teatarskih pozornica. Autor kasnije izvedbe nije vidio, jer je već bio mrtav. Nikada se nije utvrdilo kako je otrovan. Godine 1938. Vasa Železnova izvedena je i u Kragujevcu i Novom Sadu, a zatim u mnogim socijalističkim zemljama. Ponovno zanimanje sovjetskog teatra za ovu dramu ide tek posle znamenite moskovske izvedbe 1978. godine, u režiji Antolija   U beogradskom Jugoslovenskom dramskom pozorištu 1977. izvedena je druga varijanta Vase Železnove u režiji Dejana Mijača, a moja režija  druge varijante bila je 1974. u  Hrvatskom narodnom  kazalištu. To je bila i praizvedba Vase unutar hrvatskog glumišta. Sada, kada socijalizma više i nema,u beogradskome Narodnom pozorištu, unutar srpskoga nam glumišta, (gdje situacijskoga socijalističkoga ponašanja, dakle nekoga postsocijalizma, barem sindikalno i upravno, još uvijek podosta ima), vraćamo se, eto, toj drugoj –„socijalističkoj“ varijanti Gorkijeve drame. Međutim, prvu varijantu jpak adaptacijski koristimo kao međuigru. Postojeća adaptacija, sa svoja dva, tri književna stila, sklona je pristupu u kojem bi se Gorki izvedbeno tretirao u relaciji Čehova i Brehta, koji je scenski obradio prvu varijantu – Gorkijev roman Mati 1907. godine.

U drami igra više od 20 glumaca. Glavna uloga poverena je Ljiljani Blagojević.