Kamatica: Šta kad izvršitelj zakuca na vrata?
01/05/2018
Oko milion ljudi u Srbiji u bliskoj budućnosti može da očekuje da im javni izvršitelji dođu na vrata! Prema podacima Komore javnih izvršitelja upravo ovoliko, svi izvršitelji u našoj zemlji, imaju predmeta u radu.
Dugovanja ima po svim osnovama, od komunalnih, preko preduzeća u stečaju, pa sve do dugovanja na osnovu pravosnažnih sudskih presuda. Najveći broj predmeta su upravo neplaćeni računi za komunalne usluge.
Kada se iscrpe sve pravne mogućnosti, a dug ipak ne naplati, tada zapravo počinje posao javnog izvršitelja.
Ukoliko se dug ne izmiri u roku od osam dana, ili ne preda prigovor na presudu, oni kucaju na vrata, popisuju i plene imovinu dužnika. Predmet izvršenja može biti bukvalno sve što dužnik poseduje, što se u javnim registrima vodi na njegovo ime. Na primer, auto, nepokretna imovina…
Koja će se imovina prodavati zavisi od visine duga i vrednosti imovine. Važno je znati da i u ovom postupku i dužnici imaju svoja prava. Pa tako, radi namirenja duga, nije moguće zapleniti onu imovinu koja se smatra potrebnom za život pojedinca ili porodice.
Kada su u pitanju pokretne stvari ne može da se zapleni odeća, obuća, šporet, frižider, kao i zalihe hrane i ogreva za tri meseca i novca za mesec dana. Ukoliko je dužnik korisnik nekih socijalnih davanja, prima dečiji dodatak ili invalidnina, ni to ne može biti predmet zaplene. Dok se zarade i penzije obustavljaju najviše do dve trećine ukupnog iznosa.
Ali, ako je dužnik na primer stolar ili frizerka i tako zarađuje za život i izdržava porodicu, to se ne smatra osnovnom imovinom potrebnom za život. Tada bi predmet izvršenja bila i sva njihova sredstva za rad, u slučaju stolara sve mašine, a u slučaju frizerke sva oprema za frizerski salon.
Ukoliko je dužnik, podstanar i na toj adresi i prijavljen, osim njega dugove plaća i vlasnik tog stana. Ali, i on ima svoja prava.
U komori javnih izvšitelja objašnjavaju da bi to „treće lice“ trebalo da pokrene postupak za dokazivanje da je imovina u stanu njegova, ali ni to ne zaustavlja izvršenja. Tek kada to sud utvrdi, obustavlja se plenidba imovine. I zato oni apeluju na sve dužnike da je najbolje „da se sa izvršiteljima i sarađuje“, kao i da zajednički mogu pronaći i „olakšavajuće okolnosti“.
Jedna od njih je ako, na primer, dužnik donese potvrdu da mesecima nije primio zaradu. Takođe, moguć je i dogovor da se dug otplaćuje na rate. I na kraju, ceo postupak prinudne naplate dugovanja, ukoliko se to nedvosmisleno utvrdi, može se potpuno zaustaviti zbog nemaštine, odnosno siromaštva dužnika.♦