Otvaranje izložbe “Ove ruke nisu male” Božice Rađenović 10. aprila u Prodajnoj galeriji Beograd

Otvaranje izložbe “Ove ruke nisu male” Božice Rađenović 10. aprila u Prodajnoj galeriji Beograd

09/04/2025 Off By BERB

U PRODAJNOJ GALERIJI “BEOGRAD”

U četvrtak 10. aprila u 19 časova otvara se izložba
Božice Rađenović
Ove ruke nisu male
10 – 28. april  2025.

Božica Rađenović (Beograd,1965) završila je osnovne i postdiplomske studije na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1991. Od 1993. godine živi i radi u Kanadi.

Izlagala je na mnogobrojnim izložbama na severnoameričkom kontinentu, Evropi i Aziji. Nedavno je sa projektom pod nazivom „Maternji jezik“ učestvovala na Internacionalnom Simpozijumu u Kikindi (2024), Internacionalnom bijenalu lana u Pontneuf-u u Kvebeku (2023), bila predstavljena samostalnim izložbama „Dnevnik uzdaha i izdaha“ u Galeriji Zvono (2023), „Crta-crtica“ (Short Lines) u Central Art Garage u Otavi (2024), „Linija potopa“ (Floodline) u Karsh Masson Gallery u Otavi (2021). Njeni radovi se nalaze u privatnim i javnim kolekcijama kao što su City of Ottawa Fine Art Collection, Scotiabank Fine Art Collection, Zepter muzej i Muzej savremene umetnosti u Beogradu. Dobitnica je brojnih kanadskih grantova za vizuelnu umetnost.

(…)

Paradigma apstraktne skulpture i prostornog crteža Rađenovićeve, počiva na mimetizmu biomorfnih i libidinalnih linearnih tokova bliskih istorijskom nadrealizmu, ali i na konceptu proširenog polja minimalističke skulpture. U ovom konkretnom slučaju, radi se o ambijentu ispovedne intime žene kroz markiranje tela otvorene haptičke mreže prediva i pletene efemerne skulpture, ambijenta svaki put iznova rekreiranog u javnom prostoru galerije.
 
Tkanje, predivo, predanje, metamorfoza materije i jezika, ispovedna naracija (i)migrantkinje, otvoreni transformativni potencijal materije i sećanja, snaga emocionalne predaje i darivanja – su samo neke od asocijacija na njen rad kojima se uvek iznova oživljavaju različita  „emocionalna stanja“ i „rizomski sklopovi“ bočnog grananja. Nalik delezijanskom pojmu horizontalnog rizoma – naspram dominantnog vertikalnog rasta, koji je u ekonomiji želje organizovan kao mehanizam čija uloga nije jednostavna reprezentacija stvarnosti, već „uvek iznova proizvođenje same te stvarnosti“. I bočno grananje instalacije Rađenovićeve, zaprema ovaj organski oblik gipke, linearne, serijske višestrukosti u proizvođenju plodonosnih anti-retoričkih figura i ogoljenih emocionalnih stanja jedinke koja bi tek trebalo da postanu…

                                 
         
 Jelena Krivokapić, istoričar umetnosti (iz predgovora kataloga)