BBC News: Lik i delo Slobodana Tešića – trgovca oružjem

BBC News: Lik i delo Slobodana Tešića – trgovca oružjem

14/12/2019 Off By BERB

Bivši agent britanske obaveštajne službe MI 6 je svakako u pravu – najčešće ozloglašeni biznismeni ili vladaju medijskim nebom ili se o njima zna jedva nešto više od imena.

U ovoj drugoj grupi je Slobodan Tešić iz Srbije, čovek kog je, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije, američko Ministarstvo finansija označilo kao „jednog od najvećih trgovaca oružjem i municijom na Balkanu”.

U izveštaju „Kaznene sankcije za korupciju i mrežu materijalne podrške” još je nekoliko državljana Srbije koji su posredno ili neposredno povezani sa Tešićem. te su zbog umešanosti u trgovinu oružjem i korupciju stavljeni na takozvanu „crnu listu”.

Iz advokatske kancelarije Tomanović, dan kasnije, saopštili su da ih je Tešić angažovao da – zajedno sa advokatima američke firme Vilmer Hejl – pokrenu postupak „delistiranja pred Ministarstvom finansija SAD”.

„Dostavljena pravna i finansijska dokumenta zajedno sa forenzičkom ekspertizom u potpunosti potvrđuju da je poslovanje Slobodana Tešića u skladu sa važećim standardima i normama i opovrgli su tvrdnje o navodnom postojanju koruptivnih i nezakonitih elemenata”, navodi se u saopštenju u kom piše i da se protiv ovog trgovca oružjem vodi „regionalno orkestrirana kampanja”.

Tešić je i u Srbiji ponovo dospeo u žižu javnosti nakon što je nedeljnik NIN objavio da je njegova kompanija jedan od najvećih dužnika fabrike naoružanja Krušik, a Aleksandar Obradović, uzbunjivač iz Krušika, izneo podatke o trgovini oružjem u kojima se pominje i njegovo ime.

Njegovo ime je sada poznato mnogima, ali ne i lik – sem mutne fotografije nepoznatog autora koja kruži internetom, i poternice Interpola koja se više ne može naći na sajtu ove organizacije, Tešić bi verovatno nezapaženo prošao ulicom.

Rođen je u Kiseljaku u Bosni i Hercegovini 1958. godine, a tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji 1990-tih se preselio u Srbiju gde je počeo da trguje oružjem.

Tešić je od 2003. bio na listi Ujedinjenih nacija za zabranu putovanja zbog kršenja sankcija za izvoz oružja u Liberiju. Tada se njegovo ime prvi put pojavilo u javnosti.

U izveštaju UN piše da je Tešić 2001. i 2002. godine prodavao oružje Liberiji preko njegove tadašnje kompanije Temeks. Tešić je, međutim, tvrdio da nikada nije bio u Liberiji.

Rekao je da je mislio da je oružje namenjeno Nigeriji, zbog, kako je naveo, prethodnih dogovora sa jednom tamošnjom kompanijom, ali tamo nije završilo. Navodno je falsifikovan podatak o krajnjem korisniku, tvrdio je Tešić. BBC je ovu aferu obradio u dokumentarnom filmu „Trgovina oružjem” 2003. godine.

Prema tom dokumentu, u posao je bio uključen i Orhan Dragaš, današnji direktor Međunarodnog instituta za bezbednost. Kasnije je utvrđeno da su Tešić i Dragaš nekoliko puta boravili u Monroviji, glavnom gradu Liberije.

Mreža za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK) objavila je da je Tešić 2013. godine, nakon stupanja Srpske napredne stranke na vlast, sklonjen sa crne liste UN, a tadašnji ministar spoljnih poslova Ivan Mrkić mu je dodelio diplomatski pasoš.

KRIK piše i da je njegovoj firmi Partizan Tek 2015. godine iznajmljena državna vila u Diplomatskoj koloniji na Dedinju, što je otkrio Saveta za borbu protiv korupcije.

„Njegova ćerka Danijela je bila na listi SNS-a na parlamentarnim izborima 2012. godine, nakon čega se zaposlila u Ministarstvu spoljnih poslova”, piše KRIK.

Tešićevo ime se našlo i u depešama koje je objavio Vikiliks.

„Postoji dugačka lista zločina koji su u vezi sa ovim čovekom i snabdevanje oružijem Iraka, Liberije i terorističkih režima,” navodi Vikiliks i dodaje da je 2005. godine Tešić pokušao da uđe u Bugarsku, ali da je vraćen zbog toga što se tada nalazio na UN listi zabrane putovanja.

Prema podacima američkog ministarstva, on trenutno poseduje ili direktno kontroliše trgovinska preduzeća Partizan Tek i Tehnoglobal Sistems , registrovane u Srbiji i Charso Limited i Grawit Limited sa sedištem na Kipru.

„Da bi obezbedio poslovne ugovore sa različitim zemljama, a u vezi sa oružjem, Tešić je direktno ili indirektno davao mito i pružao finansijsku pomoć”, stoji u saopštenju američkog ministarstva.

Iako je na „crnoj listi”, Tešić se i dalje bavi trgovinom oružjem i posluje kao tihi partner u kompanijama kojima indirektno rukovodi i poseduje.

„Na taj način, Tešić i dalje kontroliše mnoge, ako ne i sve aspekte poslovanja tih kompanija, uključujući i posredovanje u dogovorima i učešće u novim poslovnim prilikama, oslanjajući se na pouzdane saradnike da potpišu ugovore i da se pojave na svim javnim dokumentima”, dodaje se u saopštenju.

Kiparski dnevnik Sajprus mejl pisao je 2018. godine da su obe kompanije i dalje „aktivne”, te da se nalaze na istoj adresi u Limasolu. Jedna je osnovana 2010, a druga 2012. godine, za obe je kao „poslovna aktivnost” naveden „uvoz oružja i municije” a dele adresu sa tada već neaktivnom kompanijom Moon Storm Enterprises koja je u prošlosti takođe povezivana sa Tešićem.

Iako je skinut sa liste Ujedinjenih nacija, Tešić je na „crnoj listi” Sjedinjenih Država osvanuo 21. decembra 2017. godine, kada su mu izrečene sankcije, a on označen kao „najveći trgovac oružjem i municijom na Balkanu”.

Zbog toga je, kako navodi istraživačka mreža BIRN u martu 2018, počeo da lobira da njegovo ime bude uklonjeno sa ove liste. Za te potrebe, Tešićev pravni zastupnik u Americi angažovao je Sonoran Policy Group Inc iz Vašingtona.

Američka medijska kuća CNN je objavila da je ova kompanija radila sa saradnicima predsednika SAD-a Donaldom Trampom.

Tešić je i na „crnoj listi” OFAC-a, departmana američkog ministarstva finansija zaduženog za sprovođenje trgovinskih i ekonomskih sankcija protiv država, režima i pojedinaca koji su povezani sa terorizmom, trgovinom narkoticima i oružjem.

U diplomatskim depešama iz decembra 2009 koje je objavio Vikiliks piše da je Tešić „potpisao ugovor vredan 78 miliona dolara sa jemenskim ministrom odbrane početkom oktobra 2009. godine, čija je realizacija planirana za januar 2010, prema navodima bugarske ambasade u Sani”.

U njoj stoji i da su u ugovoru navedeni detalji pošiljke koja je sadržala municiju za malokalibarsko oružje, municiju za tešku artiljeriju, snajperske puške, opremu za miniranje, protivvazdušne puške i haubice.

Ove poslove je navodno obavljao preko njegove kiparske firme Moonstorm Enterprises LTD, a u njima je učestvovao njen izvršni direktor Goran Andrić, kao potpisnik ugovora sklapanih u Jemenu.

Andrić, Tešićev najbliži saradnik i zastupnik u raznim međunarodnim poslovima, našao se na listi američkog ministarstva objavljenoj u ponedeljak.

Pored njega je tu i Nebojša Šarenac, Tešićev nećak i jedan od najbližih saradnika, takođe se u saopštenju navodi kao generalni direktor firmi Technoglobal i Partizan Tech, uz direktnu ili indirektnu povezanost u vlasništvu ili kontroli i kompanije Melvale Corporation.

Tešić je prema, pisanju Istinomera, bio protagonista još dve afere u prvoj deceniji ovog milenijuma.

Prva se dogodila 2005. godine kada je podignuta optužnica protiv direktora marketinga kompanije Zastava oružje Radeta Gromovića zbog zloupotrebe službenog položaja koja je navodno donela dobit Tešićevoj firmi, a ticalo se izvoza oružja u Nigeriju.

Nakon toga, 2009. godine, BIA obustavlja izvoz oružja u Libiju jer se saznaje da je u posao uključena firma Melvale čiji je komercijalni direktor tada bio upravo Slobodan Tešić.

Samo par godina kasnije, prema istraživanju Insajdera, saznalo se da je Tešić je bio jedan od učesnika sastanka između zvaničnika Ministarstva odbrane Srbije tokom posete libijske delegacije koju je tada, 2013. godine, predvodio Kaled al Šarif, zamenik ministra odbrane ove zemlje za koga se kasnije ispostavilo da je bio povezan sa Al Kaidom.

Delegacija Libije je posetila i Tešićevo preduzeće Partizan Tek. Pet meseci kasnije, Ministarstvo trgovine izdalo dozvole za izvoz oružja u Libiju, što znači da su posao odobrila ministarstva odbrane i spoljnih poslova, a da se nisu protivile ni bezbednosne službe, navodi Insajder.

Tešića tabloidi pominju i kao jednog od pregovarača za oslobađanju dvoje zaposlenih u srpskoj ambasadi u Libiji, otetih dok su se u konvoju vozili sa tadašnjim ambasadorom Srbije u ovoj zemlji, Oliverom Potežicom, i njegovom porodicom od Tripolija ka Tunisu u novembru 2015. godine.

Slađana Stanković i Jovica Stepić su poginuli u februaru 2016. godine, navodno u američkom bombardovanju Sabrate, gde su ih otmičari držali.

Ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić je tada izjavio da njegov resor i bezbednosne službe nisu imale nikakav kontakt sa otmičarima, kao i da nikada nisu dobili njihove zahteve.

„Razni navodni posrednici su se javljali porodicama, ali nijedan od njihovih navodnih zahteva, bilo da je reč o finansijama, oružju ili svakakvim drugim temama, nikad nije mogao da bude potvrđen sa libijske strane, tako da se o tome nikad nije ni moglo razgovarati”, rekao je Dačić.

Radna grupa Ministarstva spoljnih poslova Srbije još uvek nije objavila izveštaj kako su i zašto dvoje službenika ambasade oteti i gde su i kada poginuli, izvestila je televizija N1 2018. godine.

Marinika Tepić, potpredsednica opozicione Stranke slobode i pravde, u oktobru je ponovila navode Insajdera, izjavivši da je „Tešićeva fantomska firma sa Kipra posredovala i toj trgovini”.

„Godinu i nešto dana kasnije, stradali su Slađana Stanković i Jovica Stepić, a 2017. i Oliver Potežica”, rekla je Tepić i pozvala predsednika Srbije Aleksandra Vučića – ministra odbrane Srbije 2013. godine – da odgovori „zbog čijih interesa su oni stradali i zašto naše tužilaštvo nije reagovalo.”