Slobodari pitaju: „Zašto se o ovome ne govori u našim medijima?!“

Slobodari pitaju: „Zašto se o ovome ne govori u našim medijima?!“

31/03/2019 Off By BERB

 

U sredu 27. marta na na sastanku delegacije Parlamentarne komisije za stabilizaciju i asocijaciju Evropska unija – Srbija govorio je i poslanik Žak Kolombije (Jacques COLOMBIER) koji pripada grupaciji Evropa nacija i sloboda. Imajući u vidu da je ovaj poslanik u potpunosti zastupao srpski interes vezano za pitanje Kosova i Metohije prilično smo ostali u čudu kada smo shvatili da iz delegacije Srbije niko medijima nije sugerisao da u Evropskom parlamentu imamo istinske prijatelje i da ti istinski prijatelji žele da pomognu.

U želji da srpska javnost koliko toliko bude informisana govor Žaka Kolombijea prenosimo u celosti.

 

Dijalog Prištine i Beograda

Želeo bih da razmotrim pitanje dijaloga između Prištine i Beograda sa jedne tačke gledišta koja se razlikuje od opšteg mišljenja.

Smatram da je podređivanje procesa pristupanja Srbije Evropskoj uniji koje podrazumeva da reši sporove sa entitetom Kosovo velika greška i to iz više razloga.

Najpre valja podsetiti na to da Kosovo kao državu nije priznalo 5 zemalja članica Evropske unije: Kipar, Španija, Grčka, Rumunija i Slovačka.

Onda se pitam, kako se može zahtevati da se pristupanje Srbije Evropskoj uniji podredi dijalogu sa jednim entitetom koji do današnjeg dana nisu priznale čak ni sve njene članice.

Ukoliko priznavanje Kosova kao države predstavlja ozbiljan problem jednom znatnom delu članica Unije, to pitanje prvo bi trebalo da se reši unutar nje i da tek tada postane neophodan uslov za pristupanje Srbije Evropskoj uniji, a ne obrnuto.

Treba podsetiti i na to da je Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo Srbije, a i više od toga, jer ona je njena kolevka i središte stvaranja srpskog pravoslavnog nasleđa.

Ta pseudo-republika se zapravo pojavila tek nakon vojne intervencije NATO-a, koja je odnela hiljade žrtava, muškaraca, žena i dece.

Pod upravom je bivših vođa OVK, koja je u to vreme ubrajana među terorističke organizacije, a danas uviđamo aparthejd nad 120.000 Srba koji tamo žive.

Izveštaj Stejt departmenta navodi napade, razne prepreke, navodim, institucionalnu diskriminaciju u pogledu zapošljavanja kao što su usluge socijalne zaštite, a čak i zastrašivanja koja imaju za cilj da im se zabrani da ispovedaju svoju hrišćansku veru.

U svakom slučaju, usred ovakvog stanja stvari, Evropska unija traži da se otvori dijalog između Prištine i Beograda, a preduslov za dijalog je volja obe strane koje su, uz obostranu lojalnost i poštovanje, u potrazi za rešenjima u kojima bi obe bile pobednice, za jednom istinskom obostranom razmenom od koje bi svi imali koristi. Međutim, to očigledno nije slučaj.

Podsećam da je u skorije vreme napetost između Beograda i Prištine porasla, narušavajući tako izglede za jedan konstruktivan dijalog, i to, kada je 6. novembra prošle godine Kosovska vlada uvela takse od 10 posto na robu koja potiče iz Srbije i Bosne i Hercegovine, kao i kada su 21. novembra ove takse uvećane do 100 posto.

Očito, Kosovska vlada je odbijala da čuje kada su članice Međunarodne zajednice tražile da ukine trgovinske mere koje je preduzela, a naročito kada je 21. novembra, visoka predstavnica Evropske unije za spoljne poslove i bezbednosnu politiku, gospođa Mogerini, izjavila da uvođenje carinskih taksi predstavlja očitu povredu Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini kao i duha Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je zaključen između Evropske unije i Kosova.

Nadalje, u uslovima rastuće napetosti, Skupština Kosova je usvojila 14. decembra Zakon o Bezbednosnim snagama Kosova kao i Zakon o Ministarstvu odbrane. Ovim novim zakonima, koje je predsednik Kosova proglasio 28. decembra, predviđa se transformacija Bezbednosnih snaga Kosova u vojsku. Ta vojska se sa pravom smatra pretnjom za Srbe sa Kosova, Republiku Srbiju, ali i za stabilnost celokupnog regiona.

Sve to pokazuje nemoć Evropske unije pri posredovanju kao i odbijanje predstavnika Kosova za bilo kakvo zdravorazumsko rešenje, koje bi nužno uključivalo zaštitu prava Srba sa Kosova.

Zaključio bih samo rečima specijalnog predstavnika generalnog sekretara i šefa Privremene administrativne misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK), gospodina Zahira Tanina. “Odsustvo jedinstvenog stava Prištine o uslovima koji pogoduju nastavku dijaloga sa Beogradom, dostiglo je poslednjih dana kritičnu tačku, što povećava zabrinutost u pogledu dalje održivosti sadašnje koalicione vlade na Kosovu.”

Ova presuda mi se čini konačnom: odluka da povrati integritet svoje teritorije i suverenitet kao nacija pripada jedino Srbiji, a ne Evropskoj uniji(Press Informativna služba Narodnog slobodarskog pokreta).♦