Potal Kamatica: Dužnosti i obaveze profesionalnih „čuvara“ zgrada

Potal Kamatica: Dužnosti i obaveze profesionalnih „čuvara“ zgrada

22/03/2018 Off By

 

Na pitanje „čime se bavite“ 619 ljudi u Srbiji može da kaže „ja sam profesionalni upravnik zgrada“, pokazuju poslednji podaci privredne komore Srbije. Kako bi neko stekao licencu profesionalnog upravnika mora da ima zavšenu najmanje četvorogodišnju srednju školu, prođe obuku u Privrednoj komori i položi ispit, a zatim se upiše u registar profesionalnih upravnika.

Polaganje ispita od profesionalnih upravnika zahteva znanje iz četiri oblasti, a to su pravni okvir u vezi sa korišćenjem, upravljanjem i održavanjem zgrada, zatim administrativni i finansijski aspekti upravljanja, karakteristike zgrade, održavanje i bezbedonosne procedure, kao i komunikacija.
Pre upisa u registar obavezno je i da ima osiguranje od profesionalne odgovornosti. To je obezbeđenje u slučaju da svoj im radom nanese štetu stambenoj zajednici za koju radi.
Profesionalni upravnik pre svega odgovara firmi u kojoj je zaposlen, a PKS može da mu oduzme licencu ukoliko se donese pravosnažna odluka kojom se dokazuje da je načinio štetu stambenoj zajednici.
„Osvetljenje u ulazu i po hodnicima, higijena zgrade, protivpožarna zaštita i neki bezbedonosni aspekti su ono što rešavamo relativno brzo. Za sve ostale probleme koje zgrade imaju treba nam vremena. Iz mog iskustva najčešće nas zovu zgrade u koje se nije ulagalo i po 20 godina, koje imaju problem sa krovom, fasadom, liftom koji godinama ne radi, a neki stanari očekuju da ćemo to rešiti za mesec dana. To je prosto nemoguće“, objašnjava Stanimir Spasić, predsednik beogradskog odbora Udruženja profesionalnih upravnika Srbije.

Cena profesionalnog upravnika, po stanu, trenutno iznosi od 200 do 350 dinara. U nekim gradovima na jugu Srbije ta cena je i 80 dinara. Svaki profesionalni upravnik je dužan da najmanje dva puta godišnje, skupštini stanara, podnese izveštaj o svom radu. Ukoliko sa nekom zgradom raskine ugovor poslednji izveštaj mora da podnese najkasnije 30 dana od dana prestanka upravljanja zgradom.

On još i dodaje da profesionalni upravnici moraju da budu dostupni 24 časa dnevno, kao i da hitne intervencije rešavaju u najkraćem mogućemo roku.
U Privrednoj komori Srbije kažu da su obaveze profesionalnih upravnika striktno definisane zakonom. U najkraćem, skoro sve njihove obaveze bi se mogle definisati kao „domaćinska briga o
zgradi, njenom izgledu i finansijama“. Pa tako, profesionalni upravnici predlažu program održavanja zgrade i zemljišta koje se nalazi okolo. Njima se i prijavljuju kvarovi i drugi problemi kao sto su nepoštovanje kućnog reda, buka, neki iznenadni kvarovi, pucanja cevi, prokišnjavanja… Na osnovu prijava stanara, upravnici zgrada obaveštavaju nadležne koji su specijalizovani za rešavanje tih problema, a najkasnije u roku od 48 sati od trenutka prijave.
Najveća dilema vlasnika stanova u većini slučajeva je šta je na kraju bolje izabrati profesionalnog upravnika ili predsednika skupštine stanara odnosno komšiju koji će brinuti o zgradi. Pristalice profesionalnih upravnika kažu da oni imaju sličnu funkciju kao dosadašnji predsednici skupštine stanara samo sa naglašenom menadžerskom ulogom.♦