Dojče Vele: kako Hrvatska i Srbija prolepšavaju sopstvenu istoriju?

Dojče Vele: kako Hrvatska i Srbija prolepšavaju sopstvenu istoriju?

29/01/2018 Off By

 

Nemački javni servis za inostranstvo Dojče Vele (DW) povodom Dana sećanja na holokaust analizira kako se u današnjoj Hrvatskoj i Srbiji društvo odnosi prema genocidima iz Drugog svetskog rata i sopstvenoj nacionalnoj istoriji.

”Svuda na prostoru bivše Jugoslavije nastoji se da se ulepša, poboljša i ponovno napiše sopstvena nacionalna istorija. U tu sliku tada ne uklapa se i sopstvena uloga o holokaustu”, javlja DW i podseća da je Srbija u junu 1942. godine ”samo 14 meseci nakon što su Nemci ušli u Beograd, postala prva zemlja tadašnjeg Trećeg Rajha koja tvrdi kako je postigla nacistički cilj ‘konačnog rešenja Jevrejskog pitanja’. Neki od tadašnjih 12.500 Jevreja u Srbiji su transportovani u koncentracione logore kao što su Aušvic ili Mauthauzen. Ali većina je ubijena u samom Beogradu.”
Nakon što su ubijeni Jevreji Srbije, u logore su deportovani drugi zatvorenici: Romi, komunisti i partizani među kojima je bilo i mnogo Srba. Samo u logoru Sajmište tokom rata zatvoreno je i mučeno oko 40 hiljada ljudi, a preko 10 hiljada je tamo izgubilo život.

I pored toga, danas gotovo da ništa ne podseća na holokaust u Srbiji i na zločine u beogradskim logorima. Tako je to više od 70 godina nakon rata, a tako je bilo i u Titovoj Jugoslaviji. Staro sajmište je doduše 1987. proglašeno ”Kulturnim dobrom” i postavljen je spomenik žrtvama, ali oboje je već odavno zaboravljeno: celo područje je potpuno zapušteno i propalo. Ključnu ulogu u sprovođenju holokausta u Srbiji imao je kvislinški režim Milana Nedića, koga pak, danas pred beogradskim sudom pokušavaju da rehabilituju, pdseća DW.

”To se dobro uklapa u populistički i nacionalističko politički diskurs koji već godinama vlada na području bivše Jugoslavije. Ne samo u Srbiji nego i u susednoj Hrvatskoj se od devedesetih revidira istorija. S težnjom za nezavisnošću pojavile su se i težnje da se očiste mračne strane svog nacionalizma”, navodi se u članku i podseća da je Jasenovac bio najveći koncentracioni logor u Evropi kojim nisu upravljali Nemci. Hrvatske ustaše, fašistički režim zavisan od nacističke Nemačke, gotovo je odmah nakon osnivanja Nezavisne Države Hrvatske prihvatio nirnberške rasne zakone i počeo sa progonom Jevreja, Roma, Srba i Hrvata koji su se protivili fašizmu. Jasenovac je postao centralni sabirni i logor za likvidaciju, poznat i kao ”Aušvic Balkana”. Dosad je za više od 83 hiljada žrtava poznato imene i prezime.

Spominje se i da je već prvi predsednik nezavisne Hrvatske, Franjo Tuđman, u okviru takozvanog ”nacionalnog pomirenja” počeo da relativizuje zločine ustaša i da ih prikazuje kao deo hrvatskog nacionalnog pokreta.

Revizija istorije ide sve do tamo da vlada u Zagrebu novčano podržava jedno udruzenje koje logor Jasenovac želi da prikaže tek kao radni logor u kojem su tek slučajno živote su izgubili neki od zatvorenika. Upada u oči da i u Srbiji i u Hrvatskoj postoje slične sklonosti novog pisanja istorije: sopstvena nacija je uvek sve činila ispravno, zaključuje DW.♦