Štampa na nemačkom jeziku: Hrvatska u svađi sa susedima!

Štampa na nemačkom jeziku: Hrvatska u svađi sa susedima!

06/10/2017 Off By

 

Frankfurter Algemajne Cajtung (FAC) kako prenosi Dojče Vele (DW) bavi se sukobima Hrvatske sa susedima. Piše: “s Italijom i Mađarskom Hrvatska nema otvorenih graničnih konflikata, ali ima sa svim drugim susednim državama”.

Nemački list najviše prostora posvećuje sporu sa Slovenijom podsećajući na odluku Arbitražnog suda koji je “tri četvrtine Piranskog zaliva dodijelio Sloveniji” i osim toga “priznao pravo Slovenije na koridor do međunarodnih voda”.
U članku se podseća da je Hrvatska pristala na arbitražu kako bi “okončala slovenački bojkot pregovora Hrvatske o pristupu Evropskoj uniji”, i da je Hrvatska napustila arbitražni sud jer je slovenački sudija “redovno informisao svoju vladu o toku pregovora” i pokušao naknadno da “prokrijumčari” dokumente u sudske spise, kako bi uticao na odluku suda u korist svoje zemlje, čime je sud, po mišljenju Hrvatske, “nepovratno kompromitiran”.
FAC citira slovenačkog predsednika vlade Miru Cerara koji je smatrao da će arbitražna odluka “konačno i zauvek” rešiti spor između dvu zemalje.
Dogodilo se suprotno. Odnosi dve susedne članica EU-a dramatično su se pogoršali. Slovenija sad bojkotuje pristup Hrvatske OECD-u i preti da će uložiti veto i protiv za 2018. planiranog pristupa Hrvatske Šengenskom ugovoru. U članku se podseća i na stroge slovenačke kontrole na granici na početku turističke sezone.
– Geografski položaj je delotvorno sredstvo. U prošlosti se već više puta pokazalo da Slovenci neće oklevati da ga upotrebe ako budu smatrali da su ugroženi njihovi nacionalni interesi – piše FAC.
U članku se dalje navode česti protesti Srbije “zbog stvarne ili navodne diskriminacije srpske manjine”, protesti Crne Gore zbog podizanja spomenika “desno-ekstremnom hrvatskom emigrantskom teroristu i otmičaru aviona Miri Barešiću” i konstatuje da su u najnovije vreme opterećeni odnosi između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Nemački dnevnik navodi protest Sarajeva protiv gradnje Pelješkog mosta, protivljenje Bošnjaka tvrdnjama da islamski teroristi imaju svoja uporišta u Bosni, da Zagreb podupire bosansko – hercegovačke Hrvate u njihovom nastojanju “da dođu do većeg uticaja u bošnjačko-hrvatskoj federaciji”, i da je bosanska tajna služba priznala da nadzire telefonske razgovore hrvatskih političara i privrednika.
Autor teksta Karl-Peter Švarc smatra da “beskompromisno odbacivanje arbitražne odluke u slovenačko – hrvatskom graničnom sporu slabi Hrvatsku jer potkopava njenu verodostojnost i time otežava rešavanje svih drugih problema sa susedima”. I preporučuje Zagrebu i Ljubljani da kao uzor za rešavanje graničnog spora uzmu primer kako su Nemačka i Holandija rešile pitanje granice oko ušća reke Ems. One su umesto da insistiraju na utvrđivanju državne granice “1960. dogovorile stvaranje komisije za Ems koja brojnim dodatnim sporazumima reguliše koristenje i upravljanje spornim područjem. Pitanje granične crte je još uvek nerešeno, ali to ne smeta ni Nemcima ni Holanđanima”, zaključuje Frankfurter Allgemajne Cajtung.
Švajcarski Neue Zirih Cajtung donosi opširan članak o “fleksibilnosti slavenskih muslimana” na Balkanu, Gorana, Bošnjaka, Torbeša i Pomaka, kad se radi o nacionalnoj pripadnosti. Svima njima je zajedničko, piše list, da su oni “slavenski muslimani čiji su preci tokom petstogodišnje vladavine Osmanlija prešli s kršćanstva na islam. Od stvaranja etnički definisanih nacionalnih država na Balkanu u poslednjoj trećini 19. veka stanovnike Gore su prisvojile druge nacije: Albanci na temelju zajedničke islamske religije, Srbi i Makedonci zbog slavenskog jezika.”
U vrlo opširnom članku list piše o obrazovnim programima i segregaciji, o promeni identiteta slavenskih muslimana kroz istoriju i u sadašnjosti.
– Slavenske muslimane ne prisvajaju samo drugi. I oni sami prisvajaju identitete koji su im nametnuti. Presudne su pritom vlastite potrebe, u brojnim slučajevima i lokalni odnosi snaga. Tako se nacionalni identitet mienja od sela do sela, od osobe do osobe, štoviše i unutar jedne porodice. Već prema tome što upravo žele postići, slavenski muslimani mogu istovremeno uzimati različite nacionalne identitete i opet ih mijenjati. Moglo bi se govoriti o etničkoj raznolikosti u jednoj jedinoj osobi. Taj pragmatizam je pre svega čin otpora protiv svih onih koji nad njima vladaju i koji ih žele pridobiti za vlastitu naciju. Sa svih strana pritiskani mali muslimanski narodi na rubovima nacionalnih država na Balkanu u svojoj nacionalnoj fleksibilnosti su moderniji i evropskiji nego svi oni koji ih u ime napretka i okretanja zapadnoj Evropi žele stisnuti u nacionalne korzete – zaključuje švajcarski dnevnik.♦