Saopštenje za javnost nacionalnog saveta za kulturu

Saopštenje za javnost nacionalnog saveta za kulturu

25/12/2015 Off By

Nacionalni savet za kulturu upozorava da će dalja devastacija pozorišnog života Srbije ne samo da nanese ozbiljnu štetu našem savremenom scenskom stvaralaštvu, nego će i onemogućiti da u zajednicu evropskih naroda ova država unese značajan pečat vlastite kulturne i umetničke specifičnost i osobenosti, ali i elemente koji su danas deo savremenog stvaralaštva, da bi jednog dana postale deo kulturne i umetničke baštine Srbije. U isti mah, marginalizacijom svojih pozorišta, Srbija poništava i degradira ogromne uspehe čitave sfere vlastite umetničke prakse koju je međunarodna zajednica odavno prepoznala kao relevantnu


 

Info: PRESS NCK

NA POZIV Nacionalnog saveta za kulturu, na 43. Redovnoj sednici Saveta, održanoj 11. Decembra članove Saveta Miletu Prodanovića, predsednika, Ivanu Stefanović, Karolja Vičeka i Egona Savina, te Dejana Stojanovića, sekretara Saveta, o aktuelnim problemima teatarskog života u Republici Srbiji informisali su Aleksandar Milosavljević i Dejan Savić, upravnici Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu i Narodnog pozorišta u Beogradu, Tamara Vučković Manojlović i Zoran Karajić, direktori Jugoslovenskog dramskog pozorišta i Šabačkog pozorišta. Sednici su, kao predstavnici Ministarstva kulture i informisanja, prisustvovali Igor Jovičić, sekretar Ministarstva, te Đurđijana Jovanović, zadužena za scensko stvaralaštvo.

Kroz sažeta i primerima potkrepljena izlaganja rukovodioci reprezentativnih teatarskih institucija, obavestili su članove Saveta o aktuelnom stanju u pozorišnom životu Srbije, a nakon dodatnih informacija koje je ponudio sekretar Ministarstva, članovi Saveta su zaključili da je nadležnima i javnosti neophodno skrenuti pažnju na najkrupnije probleme zbog kojih je teatarski život Srbije pred kolapsom. Najakutniji problemi su:
– nejasna i neprecizna državna kulturna politika, zbog čega, između ostalog, nije realizovana klasifikacija teatara, najavljena i važećim Zakonom o kulturi (koji predviđa kategoriju ustanova kulture od nacionalnog značaja), pa je, samim tim, stvorena konfuzija na planu realizacije konkretnih misija (i repertoarskih zadataka) pozorišta u sistemu teatarskog života Srbije, što rezultira permanentnim urušavanjem rezultata najkvalitetnijih teatara koji su po dosadašnjim dometima i visokim renomeom reprezentovali domaće savremeno scensko stvaralaštvo u Srbiji i inostranstvu;
neredovne uplate planiranih i odobrenih finansijskih sredstava, zbog čega pozorišta ne mogu da ispune Zakonom predviđenu obavezu i realizuju četvorogodišnje, pa ni jednogodišnje planiranje repertoara, što onemogućava normalan teatarski rad;
– neadekvatan Zakon o kulturi, koji ne prepoznaje specifičnosti bića teatra i pozorišnog sistema rada (u Srbiji ili bilo gde u svetu), pa su otuda naši teatri u stalnom raskoraku između obaveze da poštuju zakon i zadatka da obavljaju svoju osnovnu aktivnost – stvaraju i prikazuju pozorišne predstave, što pozorišne delatnike neprestano suočava s potrebom formulisanja i usvajanja Zakona o pozorištu;
– frapantna neusklađenost zakonskih, podzakonskih akata i uredbi (Zakon o radu, Zakon o budžetu, Zakon o funkcionisanju ministarstava, Zakon o kulturi, Uredba o koeficijentima u ustanovama kulture…) sa elementarnom logikom teatarske prakse, što stvara konfuziju u svakodnevnom radu pozorišta i onemogućava nastanak umetničke ali i svake druge produkcije, poništava smisao teatarskih festivala i urušava njihov ugled na domaćoj i međunarodnoj sceni;
– neprecizno definisane nadležnosti ministarstava i organa lokalne uprave (Ministarstva kulture i informisanja i Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu, te ovih ministarstva i organa lokalne uprave), zbog čega pozorišta nemaju adekvatan tretman, a ne osećaju ni odgovarajuću, neophodnu zaštitu Ministarstva kulture i informisanja;
– sve uočljivije odustajanje Države od zaštite segmenata pozorišnog života od komercijalizacije, zbog čega su ugroženi status i umetnički rezultati upravo onih pozorišnih institucija koje, na osnovu postignutih rezultata, treba da doprinose razvoju i međunarodnom ugledu teatarske umetnosti Republike Srbije;
– sve agresivniji anti-intelektualni i anti-umetnički diskurs koji dominira našim društvenim, političkim i kulturnim životom, što marginalizuje značaj, smisao i funkciju pozorišta, a u najdirektnijoj je vezi sa obrazovnim sistemom koji ne pomaže teatrima u procesu edukovanja i formiranja nove pozorišne publike.
Posledica ovakvog stanja je smanjenje broja premijera, sve slabiji kvalitet produkcije i uočljivo zaostajanje naših najreprezentativnijih pozorišta u kontekstu evropskog teatarskog života, kojem pripadamo. Ovakvim tretmanom su podjednako pogođene velike nacionalne kuće u kojima, osim dramskih, nastaju i operske i baletske predstave, kao i teatri koji našu pozorišnu umetnost reprezentuju kroz članstva u Evropskoj teatarskoj uniji ili Evropskoj teatarskoj konvenciji, ali i pozorišta koja u gradovima i varošicama Srbije sve teže uspevaju da očuvaju bogatu nacionalnu teatarsku tradiciju i svojim predstavama upotpunjuju kulturni život svojih sredina.
U ovakvoj situaciji pozorišta su, u borbi za umetnički kvalitet, novu publiku pa i elementarno preživljavanje, lišena odgovarajuće podrške Države, što će se okončati gušenjem jednog od najvažnijih, najuspešnijih i najreprezentativnijih segmenata naše kulture.
Nacionalni savet za kulturu upozorava da će dalja devastacija pozorišnog života Srbije ne samo da nanese ozbiljnu štetu našem savremenom scenskom stvaralaštvu, nego će i onemogućiti da u zajednicu evropskih naroda ova država unese značajan pečat vlastite kulturne i umetničke specifičnost i osobenosti, ali i elemente koji su danas deo savremenog stvaralaštva, da bi jednog dana postale deo kulturne i umetničke baštine Srbije. U isti mah, marginalizacijom svojih pozorišta, Srbija poništava i degradira ogromne uspehe čitave sfere vlastite umetničke prakse koju je međunarodna zajednica odavno prepoznala kao relevantnu.
Zbog svega navedenog Nacionalni savet za kulturu poziva Ministarstvo kulture i informisanja da u što kraćem roku formira radnu grupu za izradu nacrta Zakona o pozorištu, bez obzira na to što Zakon o izmenama i dopunama Zakona o kulturi još uvek nije usvojen. Naime, i bez Zakona o kulturi ima mnogo posla kojem valja pristupiti što pre da bi pozorišta Srbije stala na svoje noge i zauzela adekvatno mesto u kulturnom životu Države.♦