Prenosimo tekst Gorana Vojkovića iz portala Index.hr: Predsjednice, zašto dopuštate da vas četnik ljubi?

Godine 1993. godine je na Romaniji (BiH) službeno proizveden u najviši četnički čin: pred Vojislavom Šešeljom je položio prisegu za četničkog vojvodu. Prigodom je objašnjeno da Nikolić i drugih 18 četničkih zapovjednika u čin vojvode biva proizvedeno citiramo: “za izvanredne zasluge u ovom ratu, veliko junaštvo i pokazanu ratnu veštinu najistaknutijih četničkih komandanata”. U intervjuu za Press iz 2009., T. Nikolić izjavljuje da je ponosan što je “miropomazan” za četničkog vojvodu i da nema namjeru odreći se te titule

SVI smo vidjeli – umjesto protokolarnog rukovanja srpski predsjednik Tomislav Nikolić je iskoristio priliku izljubiti hrvatsku predsjednicu, i to se posebno i praktično silom potrudio da je izljubi triput, makar se Kolinda Grabar Kitarović toliko izmicala da bi u nekoj američkoj firmi za ovo već slijedila tužba za nasilničko seksističko ponašanje.

Zašto je to napravio? Zato jer je pozvan i zato jer to može. I zato jer time želi pokazati da je on Tomislav Nikolić, srpski predsjednik i notorni četnik, faca i frajer – jer tako njegovo biračko tijelo rezonira. A znate koji je naš problem? To što je uopće pozvan. To što je taj lik, koji se nikada nije odrekao titule četničkog vojvode uopće pozvan na hrvatsko tlo koje je prije 25 godina krvarilo upravo i radi takvih tipova poput Tomislava Nikolića.
I ne bih da shvatite ovaj tekst kao nešto protiv ljubljenja tri puta – to je tradicija u dobrom dijelu svijeta, vjerojatno povezana s kršćanskim Svetim trojstvom. No, ovaj konkretan događaj jučer nema veze ni s ljubljenjem, ni s gostoprimstvom ni s običajima ni s kršćanstvom – već ima veze s pokazivanjem nadmoćnosti od strane ofucanog četnika.

Tko je taj Tomislav Nikolić?

Wikipedija nam uredno daje osnove podatke: Tomislav Nikolić (Kragujevac, 15. veljače 1952.), srpski političar, predsjednik Republike Srbije i četnički vojvoda. Nikolić je i bivši predsjednik Srpske napredne stranke, kao i dugogodišnji zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja.
Godine 1993. godine je na Romaniji (BiH) službeno proizveden u najviši četnički čin: pred Vojislavom Šešeljom je položio prisegu za četničkog vojvodu. Prigodom je objašnjeno da Nikolić i drugih 18 četničkih zapovjednika u čin vojvode biva proizvedeno citiramo: “za izvanredne zasluge u ovom ratu, veliko junaštvo i pokazanu ratnu veštinu najistaknutijih četničkih komandanata”. U intervjuu za Press iz 2009., T. Nikolić izjavljuje da je ponosan što je “miropomazan” za četničkog vojvodu i da nema namjeru odreći se te titule.To simpatično društvance i polaganje prisege možete uredno naći online, da ne mislite da nešto pretjerujemo:
I taj onda dobiva poziv u Zagreb, dobiva od Hrvatske važnost i publicitet i mogućnost izvoditi svoj show?

Opsjednutost Šešeljem i općenito glupostima

Kako srpsku političku scenu ne pratimo baš redovno, iskoristiti ćemo par navoda iz teksta Slaviše Lekića, koji je pod naslovom „Tako je govorio Tomislav Nikolić“ prikupio dosta materijala i objavio ih na portalu Newsweek Srbija:

„Imao sam nesrećno detinjstvo, i u školu sam morao da idem.“ (Nije srpski lupati, 2007)

„Sa Vojislavom Šešeljem život je škola. Ali njegova reč je poslednja i presudna.“ (Velika Srbija, oktobar 1994)

„Sećam se, prvi mobilni telefon kad je dobio na poklon, mislim od braće Karić, to je bilo krajem 1996, on ga je samo pogledao i dao Vučiću. Takav je naš Šešelj. Ništa sebi. Sebi na kraju, kad vidi da su svi dobili, onda odvaja i za sebe.“ (Televizija Top 3 /Prokuplje/, 30. avgust 2000)

„Svaka Šešeljeva knjiga je dobra, čestita srpska knjiga, bukvar i azbuka. Jednog dana svaki seljak će reći: ‘Imam imanje, traktor, stoku i knjigu Vojislava Šešelja’, a onaj u gradu će kazati: ‘Imam posao, stan, zdravu decu i knjigu Vojislava Šešelja.“ (Večernje novosti, 17. novembar 2004)

„Mi smo socijaliste naučili patriotizmu. Za nama su pošli u ovaj rat!“ (Narodna skupština Srbije, 1995)

„Ako neko od vas u idućih mesec ili dva vidi negde Zorana Ðinđića, recite mu da je i Tito pred smrt imao problema s nogom.“ (Miting SRS u Beogradu, 23. februar 2003).

Ovo zadnje je Nikolić rekao par tjedana prije ubojstva Đinđića, što je otvorilo mnoge spekulacije.

Slučajnost ili nešto drugo?

Nije Nikolić tu naravno stao sa svojim izjavama. Ima i novijih. Nakon što je novinar Frankfurter Allgemeine Zeitunga, Michael Martens, pitao 2012. godine tada novoizabranog srpskog predsjednika Nikolića zna li da u Vukovaru ima više Srba nego prije 5 ili 10 godina te da se Hrvati za razliku od Srba u grad ne žele vraćati, na što mu je Nikolić, kako dokazuje audio zapis, odgovorio: “Zato što je Vukovar bio srpski grad. Nemaju šta da se vrate”.

I taj i takav Nikolić se onda ima nešto uopće prošetavati po Zagrebu kao VIP gost i ljubiti predsjednicu?

Da li je bilo nečeg u Antinu u jesen 1991.?

Godine 2005. Nataša Kandić, predsjednica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, je tvrdila da je tijekom Domovinskog rata Nikolić bio u paravojnoj grupi koja je likvidirala nekoliko civila u hrvatskom selu Antin, sjeverno od Vinkovaca. Preživjeli tvrde da je zločin počinjen od strane pripadnika dobrovoljačke jedinice “Šešeljevi sljedbenci”, među kojima se spominje i Tomislav Nikolić. Nikolić se na te tvrdnje oglasio, rekavši da dok je bio u Antinu, ni jedan civil nije poginuo. Srpska radikalna stranka je optužila Kandić za klevetu zbog ovakvih tvrdnji.

Hrvatska policija za medije izjavljuje 2005. godine da nije pronašla dokaze koji bi Tomislava Nikolića povezivala sa zločinima nad civilima u Antinu.

Međutim, ostaje snimak bivšeg šefa Ureda za informiranje u Đinđićevoj Vladi Vladimira Popovića. On je u televizijskom intervjuu 2007. godine naveo kako mu je nekadašnji šef Službe državne bezbjednosti Jovica Stanišić ispričao da je zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić osobno u selu Antin u Hrvatskoj 1991. godine ubio više civila: “On je ‘91., on lično, u selu Antin, zapadna Baranja, prilikom posete nekom dobrovoljačkom odredu SRS, došao kao funkcioner, i kad se tamo pekao vo, jagnjetina na ražnju i kad se malo napio, uveče je, kako bi im pokazao da je i on pravi Srbin, uzeo kalašnjikov i neke babe i dede, i njih jedno deset, petnaest pobio i bacio ih u bazen.”

Međusobno srpsko podmetanje ili istina? Nećemo vam pametovati, pametni ste ljudi, pogledajte snimak i prosudite sami:

Četnik u ratu, Europljanin u miru?

Od 23. veljače 1991. godine Nikolić , član je Šešeljeve Srpske radikalne stranke, u kojoj je najprije izabran za njenog potpredsjednika, a na tri posljednja Kongresa srpskih radikala, tajnim glasovanjem biran je za zamjenika predsjednika. Dakle, praktično desna ruka Vojislava Šešelja.

Ožujka 1998. godine, Srpska radikalna stranka ulazi u koaliciju sa Miloševićevim socijalistima i Jugoslovenskom levicom (partija Miloševićeve supruge Mirjane Marković) te sa njima formira novu Vladu Srbije. Nikolić je tada izabran za potpredsjednika srpske Vlade, a tijekom 1999. i za potpredsjednika savezne Vlade SR Jugoslavije.

Sa Šešeljem se razišao tek 2007. godine. Nikolić je bio za to da radikali glasaju za ratificiranje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Srbije i Europske unije dok je Šešelj bio protiv. Sukob je kulminirao 5. rujna, kada je Središnja domovinska uprava Srpske radikalne stranke većinom glasova podržala Šešelja.

Nikolić je iste večeri podnio ostavku na dužnost zamjenika predsjednika SRS i šefa zastupničke grupe SRS u Skupštini Srbije. Tri dana kasnije, formirao je vlastitu zastupničku grupu pod nazivom “Napred Srbijo” kojoj je prišlo 17 poslanika radikala. 21. listopada 2008, izabran je za predsjednika Srpske napredne stranke. Godine 2012. postao je predsjednik Srbije.

Je li Hrvatska suverena država ili nečija pudlica?

Tomislav Nikolić je mutan i kvaran tip, iz one najgore grane orijentalne srpske politike koje se srame i mnogi časni Srbi. I jedino u vremenima rata, krize, ubijanja, raspadanja i truleži likovi tipa Tomislava Nikolića mogu dospjeti na vrh i postati šefovi stranaka, narodni zastupnici i državni poglavari. U Srbiji danas, opterećenoj svim mogućim problemima države koja je izgubila 3-4 rata i dio teritorija – upravo likovi tipa Nikolića imaju važnost. No, Srbija je suverena država i ima suvereno pravo izabrati svoje rukovodstvo, uključujući i notornog ofucanog četničkog vojvodu, s kojim se i sudbina poigrala davši mu hrvatsko kraljevsko ime – Tomislav.

Ali Hrvatska kao suverena država ima puno pravo reći: „Mi ne želimo primati tog i takvog Nikolića!“ Dok je ovakav lik na čelu Srbije – on nema što ni šetati ni biti pozvan u Hrvatsku. Ima Srbija svog veleposlanika u Hrvatskoj, koji po definiciji mijenja državnog poglavara, ako nema veleposlanika – tu je otpravnik poslova. Oni mogu doći na samit i predstavljati Srbiju bez ikakvih problema.

Jučer je vašeg autora na pitanje zašto se poziva Nikolić u Zagreb, par političara uvjeravalo kako je to bitno radi regiona, NATO-a, odnosa s Rusijom, Amerike, samo još je nedostajalo da mi kažu kako će meteorit udariti u Gornji Grad ako ga ne pozovemo. To je jeftino, jadno i slugansko ponašanje.

Je li se tako ponaša američki predsjednik? Je li se tako ponaša ruski predsjednik? Je li se tako ponaša izraelski predsjednik? Ili francuski? Ili kineski? Ne. I upravo su zato i radi svog ponašanja te države suverene države, a mi se ponašamo kao pudlica svake integracije u kojoj se nalazimo – Austro-ugarske, Jugoslavije, Druge Jugoslavije, EU, NATO-a! Ako je važno to s Nikolićem za EU i NATO, pa neka oni primaju Nikolića na svoje prijeme!

I na kraju par poruka

Vaš autor će biti slobodan iznijeti na kraju ovog teksta par izravnih poruka.Predsjednice, time što Nikoliću jučer niste zalijepili jednu „zidarsku“ nakon onog nasilnog trećeg ljubljenja, pokazuje da ste u međunarodnim poslovima još uvijek previše NATO-sekretarica, a premalo hrvatski državni poglavar. Iz partizanske obitelji ste, pitajte stariju rodbinu kako se treba odnositi s četnicima.

Udruge za zaštitu žena i borbu protiv nasilja nad ženama – time što jučer niste graknuli na agresivni politički seksizam Tomislava Nikolića, pokazali ste kako ste u iznimno ideološki obojeni, da ne kažemo jeftino lijevi. Ako netko jest graknuo (a nije došlo do medija) svaka čast.

Uredu predsjednice – ima lijep običaj u slavenskim zemljama Češkoj, Slovačkoj, Ukrajini (dakle ne jugo-slavenskim, nego slavenskim općenito), a to je važnim gostima kod pozdravljanja ponuditi kruh i sol, gdje se prigodno odlomi komad kruha, „namoči“ u sol i pojede. Nekada simbol bogatstva – time ste nekada dali gostu najbolje što imate, danas simbol prijateljstva i skromnosti – bilo bi puno bolje nego cmakanje pred kamerama. Također, američkog potpredsjednika u zračnoj luci bi trebala dočekati ministrica vanjskih poslova, a ne prvi gospodin Jakov, jer ipak je došao potpredsjednik, a ne prva dama SAD-a. Gospodin Jakov dočekuje gospođu Michelle Obama, ako se pojavi.

Novinari i mediji općenito – Air Force Two nije avion, već pozivna oznaka aviona u kojem se vozi američki potpredsjednik. Dakle, bilo koji avion u kojemu je potpredsjednik dobiva oznaku Air Force Two, kao što bilo koji avion u kojemu je američki predsjednik dobiva oznaku Air Force One. Da znate za drugi puta.

I svi – ne zaboravite ono najvažnije – Republika Hrvatska je suverena zemlja. Imamo suvereno pravo pozvati onoga koga želimo i ne pozvati onoga koga ne želimo. Previše je krvi proliveno za suverenost ove zemlje da bi to ikada i radi bilo čijih interesa zaboravili.♦