Zašto ne smemo da jedemo crveno meso i mesne prerađevine?

Zašto ne smemo da jedemo crveno meso i mesne prerađevine?

27/10/2015 Off By

 

Pridev”crveno” se odnosi na svaku vrstu mesa čija je boja pre kuvanja ili pečenja tamnocrvena, to podrazumeva govedinu, janjetinu i svinjetinu.- “Prerađeno” meso je pak svo meso koje se ne prodaje sveže, već se čuva kroz soljenje, sušenje dimom ili druge postupke. U ovu kategoriju pripadaju slanina, zimske kobasice, hrenovke, šunka, salama i slično.


ddddd3naslov

CANCER Research UK, najveća dobrotvorna institucija za istraživanje raka globalno donosi činjenice koje bi svi trebalo da znaju posle današnje objave da su prerađevine od crvenog mesa “dokazani”, a crveno meso “verojatni” uzročnici tumora kod ljudi.

Važan izvor, Međunarodna agencije za istraživanje raka (IARC) je grupa koju sačinjavaju međunarodni stručnjaci zaduženi za pažljivu procenu ukupnih dokaza o riziku od tumora. U ovom slučaju, odluka je donesena na temelju više od 800 istraživanja, pa zato ima veliku snagu, posebno za vlade i regulatore.

Što poslednje otkriće znači u praksi? Koja je količina mesa razumna za konzumaciju i koliki je broj slučajeva raka povezanih s prehranom mesnim proizvodima? Stručnjaci navode da je potpuno jasno da prehrana temeljena na velikoj količini crvenog mesa dugoročno nije zdrava, ali da odrezak, sendvič sa slaninom ili kobasica konzumirana nekoliko puta nedeljno ne bi trebalo da izazove preteranu zabrinutost jer je rizik od raka značajno manji nego kod drugih stvari povezanih s tumorima – kao što je – pušenje.

Što je “crveno”, a šta “prerađeno” meso?

PRIDEV “crveno” se odnosi na svaku vrstu mesa čija je boja pre kuvanja ili pečenja tamnocrvena, to podrazumeva govedinu, janjetinu i svinjetinu.

“Prerađeno” meso je pak svo meso koje se ne prodaje sveže, već se čuva kroz soljenje, sušenje dimom ili druge postupke. U ovu kategoriju pripadaju slanina, zimske kobasice, hrenovke, šunka, salama i slično.

Obe vrste se razlikuju od “belog” mesa, uobičajenog u svežoj ćuretini, piletini ili ribi, za koje nema dokaza o povezanosti s rakom.

Dosadašnji dokazi

ZAJEDNO s objavom IARC-a, danas imamo veliki korpus dokaza da je rak creva uobičajeniji kod ljudi koji jedu više crvenog i prerađenog crvenog mesa.

Postoje i dokazi o mogućoj povezanosti prehrane crvenim mesom s tumorima stomaka ili pankreasa, ali oni nisu toliko očiti kao u slučaju raka crijeva za koji je najuverljivija analiza iz 2011. godine provedena od strane “Međunarodne svetske organizacije za istraživanje raka” (WCRF).

Opasnost od raka crevaje bila je oko 17 posto veća kod ljudi koji su jeli puno prerađevina crvenog mesa u odnosu na one koji su ga konzumirali najmanje.

Cancer Research UK navodi da se sedamnaest posto može činiti kao prilično velika brojka, pa ističe da je reč o “relativnom” riziku koji treba staviti u perspektivu i preinačiti u apsolutne brojke, napominjući da su svi izneseni podaci okvirni jer je rizik od raka za svakog drugačiji i temeljen na nizu različitih faktora.

Mi danas znamo da će na svakih 1000 ljudi u Velikoj Britaniji, njih oko 66 razviti rak creva u nekom trenutku života. Oni koji jedu najmanje mesnih prerađevina umanjuju tu brojku za deset, pa će među 1.000 ljudi koji izbegavaju crveno meso od raka creva oboleti njih 56.

Kako crveno meso i njegove prerađevine izazivaju rak?

ISTRAŽIVAČI još uvek pokušavaju da dokuče kako tačno crveno meso i njegove prerađevine izazivaju pojavu kancerogenih stanica, ali su glavni osumnjičeni pojedine hemikalije koje mogu da se pronađu u mesu.

Problemi s crvenim mesom počinju kad se hemikalija nazvana hem (sastavni dio crvenog pigmenta u krvi – hemoglobina) započne da se rastvara u našim crevima gde stvara druge hemijske spojeve zvane N-nitrozo za koje je otkriveno da oštećuju stanice koje oblažu crijeva i zbog čega se druge stanice moraju ubrzano replicirati kako bi sanirale štetu. Ta “ekstra” potreba za replikacijom dovodi do povećanja šanse od grešaka u DNK-a stanica, što je prvi korak na putu prema raku.

Uz navedenu i druge hemikalije u prerađenom mesu mogu rezultirati štetnim N-nitrozo spojevima u crevima, a na njihovu pojavu utiče i vrsta termičke obrade. Tako je ustanovljeno da pečenje crvenog mesa na visokim temperaturama, bilo na žaru ili roštilju, otpušta više štetnih spojeva u usporedbi s drugim vrstama mesa.

No, postoje i druge teorije, pa deo istraživača sugerira da bi ulogu uzročnika raka moglo imati i željezo u crvenom mesu ili bakterija koja se nalazi u našim crevima.

Kako bilo, potencijal mesa za izazivanje raka nije povezan s njegovom kvalitetom ili poreklom (mesnica ili supermarket) jer dosadašnji dokazi sugerišu da je reč o hemikalijama koje se u njemu nalaze prirodno.

Što znači odluka IARC-a?

DA bi se razumelo što odluka IARC-a znači u praksi, potrebno je da se razume kako organizacija klasificira i kategorizuje pojedinu opasnost.

Kad IARC ocenjuje dokaze o riziku od raka, on ih stavlja u nekoliko grupa koje omogućuju lako prepoznavanje dodeljenu visinu opasnosti.

Prerađevine od mesa su klasificirane kao “definitivni” izazivači raka i pripadaju “prvoj grupi kancerogena”, istoj u kojoj se već nalaze pušenje i alkohol. Crveno meso kao “verojatan” uzročnik raka spada u “drugu grupu kancerogena”, u kojoj je i rad u smenama. Iako navedeno može da zvuči alarmantno, potrebno je da se uvaži da sortiranje u grupama pokazuje koliko je IARC uveren da crveno meso i njegove prerađevine izazivaju rak, ali ne i u kolikom broju slučajeva.

Rečima profesora Davida Filipsa, jednog od stručnjaka za uzročnike raka, IARC provodi “identifikaciju opasnosti”, a ne “procenu rizika”, što znači da organizacija ne nudi informacije o tome koliko je snažan potencijal nečeg za izazivanje raka, već jednostavno da on postoji.

Cancer Research UK navedeno ilustrira opasnošću da će se neko okliznuti o koru od banane, što se ne događa suviše često osim ako ne radite u fabrici banana. Pritom, šteta koju je izazvala kora od banane generalno nije onolika kao, na primer, u slučaju sudara automobilom. Kategorizacija IARC-a ne prepoznaje takvu razliku u intenzitetu, već jednostavno konstatuje da i automobil i kora od banane imaju potencijal za izazivanje nesreća.

Naučnici su u 2011. procenili da oko 3 na svakih stotinu slučajeva raka u Ujedinjenom Kraljevstvu ima uzročnika u prekomernom korištenju crvenog mesa ili njegovih prerađevina (8.800 slučajeva godišnje), za usporedbu, pušenje izaziva rak kod 64.500 ljudi godišnje ili (19 posto od svih vrsta tumora).

Ipak, ništa od navedenog ne znači da je jedan obrok crvenog mesa “za vas loš”. To znači da regularna prehrana velikim količinama crvenog mesa i njegovih prerađevina kroz duži vremenski period verojatno nije najbolji put za one koji žele a žive dugim i zdravim životom. Meso je u redu ako se uzima umereno, ono je dobar izvor proteina, železa i cinka. No, ljudi moraju da budu razumni i da ga ne konzumirati previše i prečesto.

Koja je razumna količina crvenog mesa i njegovih prerađevina?

ODGOVOR na pitanje koja je količina crvenog mesa i njegovih prerađevina “razumna” za konzumaciju ne može da se utemelji na postojećim dokazima jer ih nemamo. Sve što trenutno možemo da kažemo je da se rizik umanjuje što ga manje jedete. Britanska vlada na temelju niza zdravstvenih procena preporučuje ljudima koji jedu više od 90 grama (težina nakon kuvanja) crvenog mesa ili prerađevina dnevno da unos smanje na 70 grama ili manje.

Veliki ljubitelji crvenog mesa koji su se našli zabrinuti današnjim izvešćima bi definitivno trebalo da razmisle o njegovom smanjenju u ishrani, ali to ne znači da morate da postanete vegetarijanac, osim ako to ne želite. Jednostavno možete da se odlučite na manje i ređe porcije (dodajući mesu povrće, žitarice,…) ili belo meso, odnosno ribu koji nisu povezane s rizikom od niti jedne vrste raka.

Konačno, Cancer Research UK piše da posle današnjeg saopštenja ne menjenja postojeći pravac za zdravu ishranu: jedite puno vlakana, voća i povrća; smanjite unos crvenog mesa, njegovih prerađevina i soli; ograničite unošenje alkohola i nemojte da pušite. Možda zvuči dosadno, ali zdrav život se uistinu svodi na umerenost. (Index.hr)<