Na Pravnom fakultetu otkrivena bista Slobodana Jovanovića

Na Pravnom fakultetu otkrivena bista Slobodana Jovanovića

02/10/2015 Off By

Premijer Aleksandar Vučić koji je, zajedno sa dekanom Savom Avramovićem otkrio bistu Slobodana Jovanovića, govorio o svojim studentskim danima na ovom Fakultetu i o aktuelnoj političkoj i ekonomskoj situaciji u Srbiji


Beta-icww7lg7hp.556x371

foto Beta

Info: Ranka Čičak

PRAVNI fakultet, koji je svoju godišnjicu proslavio danas otvaranjem učionice na otvorenom i otkrivanjem biste poznatog pravnika i političara, Slobodana Jovanovića, imao je danas još jednu svečanu priliku koja se ne događa često – studenti su slušali predavanje predsednika Vlade, koji je i sam završio ovaj fakultet pre 25 godina. To je za njih čast i radost, kao i podatak da se Beogradski uiverzilet ubraja među 5 najpoznatijih na svetu.

Stariji studenti, a i profesori su se setili da kolegi Vučiću ovo nije prvi put da drži predavanje na Pravnom. Pre 5 godina, on je održao čas o političkom besedništvu, o čemu se i danas govori. Pouke koje je tada usadio studentima se prenose iz jedne generacije u drugu.
Premijer je među prisutnima prepoznao mnoge profesore koji su predavali u njegovo doba:
– U Petici sam najčešće gleao Žiku Bujuklića, koji se i danas hvali time, a ni malo nije ostario niti se promenio. Držao je najposećenija predavanja iz rimskog prava. Svi smo hrlili da nešto novo čujemo. Vidim da se na fakultetu u spoljnjem izgledu mnogo toga promenilo. Ali, neke se stvari ne menjaju. Profesor Sima me vodao kao mečku svuda. Video sam da Mirko i dalje u ormanu krijei dunju i šljivu. Samo je ne nudi kada sam ja tu.
Ove su reči popraćene dugim aplauzom, a premijer je rekao da ovaj svoj govor ne može da nazove predavanjem, jer nije profesor, ali će se potruditi da ne bude dosadan. Zamolio ih je da poštuju ovu ustanovi i da znaju koliko je važan Pravni fakultet:
– Posvetite se svom radu, to je nešto što niko ne može da vam oduzme. Ja sam učio i nisam se pokajao. Pripremao sam se za svaki ispit i po mesec ipo dana, a ne kao Vesić seam dana. Kad su me pozvali na neke opozicione demonstracije, nisam se tada još bavio politikom, ostao sam da polažem i dobio desetku iz ustavnog prava. Videćete za 25 godina, posle završetka fakulteta, kada budete prošli ovim ulicama sa koliko sete ćete razmišljati o vremenu studiranja.
Govoreći o politici u svetu, istoku i zapadu, preijer je pitao – da li vam se više dopada Rubljov, ili Đoto. Obojica su slikali u istom vremenu. Zaključio je da bi većina, zajedno s njim, izabrala Rubljova. On je Dostojevski u slikarstvu. Ali, na pitanje ko dolazi posle Rubljova, odgovor je – niko. A posle Đota imate Donatela, Mikelanđela, Ticijana, Rafaela, Leonarda, čitavu renesansu. Zakjučio je da u Srbiji i dalje nemamo nešto što je zapadni katolički, a kasnije protestantski svet uspeo da usvoji pre nas sve ono što smo mi posle dobili pod Milošem, Mihajlom i Milanom:
– A protiv toga što smo od njih dobili suprostavljali smo se i žestoko borili. U vreme Nemnjića smo imali priliku da nam slikaju Belog anđela slikari vizantijski, koje je prožimao zapadni duh.
Vučić je rekao da naši ljudi novitete teško primaju. Uvođenje železnice jedva je prošlo kroz Skupštinu. Vukova jezička reforma naišla je na otpor prvenstveno intelektualaca:
– Oni koji su pokušavali modernizaciju nisu dobro prolazili. Najbolje među nama uvek smo sklanjali. Često se pitam zašto danas ne poštujemo Stojadinovića, a poštuje ga ceo svet.
Vučić kaže da Srbija treba da uči od zapada, da uvodi savremene tehnologije, dobro organizuje posao. Zato joj treba Evropa. Kada reši osnovne finansijske
probleme, biti će na čvrstim nogama. Ona već uživa veliki ugled zbog dobre privredne reforme, a i zbog doslednog i ozbiljnog ponašanja. Dva su primera nedavno to potrvrdila. Recimo, dogovori u Briselu, koji su dovršeni u njenu korist i najnovije otvaranje hrvatskih granica kada je Srbija uvela protivmere. Za Briselski sporazum, Vučić kaže da nije sjajan, ali je jedino i najviše što smo u tom trenutku mogli dobiti. On tvrdi da ćemo se još godinama pozivati na Briselski dogovor, kao što smo se godinama pozivali na Dejton.
Što se kontramera prema Hrvatskoj tiče, Vučić i taj poduhvat, koji nisu odmah kod nas svi prihvatali, znači pobedu Srbije, jer, da ga nije bilo, kamioni bi još stajali pred grancom:
– Kad sam bio mlad mislio sam da se sve može rešiti lomljenjem preko kolena. Sada znam da se zemlja mora voditi mirno.
Studenti su pitali kako zaustaviti naše stručnjake u zemlji. Premijer je odgovorio:
– Kod nas je uobičajeno da se kaže – završio sam fakultet i već 12 godina čekam posao. Ja pitam- zašto čekaš, napravi svoj privatni biznis. Nema takvih inicijativa, ili ih je malo. Recimo, u Americi autobusom razvoze đake iz raznih mesta do jedne škole. Kod nas svako selo traži svoju školu. Školovanje je bez plana. Mi nemamo šitav niz zanatlijskih radnika koji su potrebni, pa ih uvozimo iz regiona.
– Vučić je prodiskutovao i stav – jeste li za Evropu ili Rusiju
– Iako znam da je danas ta ideja na najnižem stepenu popularnosti , ja imam nešto drugačiji stav, koji sam i sam vremenom revidirao, jer kako kažu – samo se magarac ne manja . Pravo pitanje je – šta mi zaista želimo? U Evropi , kada odem na neki sastanak, očekuju da ću da kukam i tražim pare za migrante, za našu ekonomiju. Ranije su se tako popunjavale sve rupe. Iznenade se jer im ne tražim ništa. Ono što tražim je znanje, pamet koje bi primenili kod nas. Da tako sebe počnemo da menjmo. Da nemamo samo jedinstvene pojedince, Kod nas marljivost, na žalost, nikada nije bila cenjena vrlina. Na zapadu jeste i to treba da uzmemo. S istoka moramo da uzmemo širinu i slobodu, koju zapad svojim pravilima nije dozvoljavao. Ali te procedure, ma koliko dosadne čine život predvidivim. Zato su važne. Upravo zbog one širine i slobode, u sportu i kulturi imamo više dobrih pojedinaca nego zapad. Ali, zbog nemanja procedure, zaostajemo u ekonomskom razvoju. ♦